Sadržaj pisma je isti, no format pisma nije. I u tome i jeste poenta. Dodik nije uputio poziv predsjedniku samoproglašenog Kosova, niti je pismo adresirano na Kosovo. I sve je učinjeno u skladu sa dogovorom koje su postigle članice ovog foruma još 2014. godine, kada je postignut dogovor da Kosovo kao nedefinisan subjekt postane dio ovog procesa. Saglasnost su, osim Srbije, dale i Grčka, Rumunija, Moldavija i BiH, države koje ni prije ni poslije te odluke nisu priznale samoproglašeno Kosovo. Tako je Kosovo postalo dio procesa u fus noti.

Iz federalnih medija procurilo je da je pismo Hašimu Tačiju u „promet“ pustio ministar spoljnih poslova BiH u tehničkom mandatu Igor Crnadak, pokušavajući da se osveti Dodiku koji ga je prošle godine zaustavio da u Banja Luku dovede ministra spoljnjih poslova samoproglašenog Kosova Bedžeta Pacolija. Danas Crnadak, putem svoje Fejsbuk stranice, pokušava da „poentira“ podsjećajući građane Srpske na prošlogodišnji pokušaj da Pacolija kao ministra spoljnjih poslova dovede u Banjaluku.

Igor Crnadak je pri tom previdio mogućnost da javnost može imati uvid i u sadržaj pisma koje je on prošle godine poslao Pacoliju, u koje je Dodik očito imao uvid još tada, pa je i reagovao kako je reagovao.

Iz pisma koje je u posjedu Argumenata vidi se da se ministar Crnadak Bedžetu Pacoliju obraća doslovno kao ministru spoljnjih poslova Kosova, što Dodik u svom pismu Tačiju nije učinio.

Na stranu to što se Crnadak raduje susrertu u Banjaluci, što je uobičajena diplomatska fraza, Crnadak Pecolija tituliše kao ministra spoljnjih poslova, što nije morao da uradi, ili što je morao da izbjegne.

Šteta što ni za godinu dana nije shvatio šta nije smio da uradi, ako nije uradio ono što je kao srpski ministar u Savjertu ministara morao.

Iz načina na koji je Dodik ispoštovao dogovor članica Procesa iz 2014. i uputio poziv Tačiju Crnadak bi imao šta da nauči. I ne samo on.

(Argument.rs)