Nije Banjaluka jedina specifična u BiH po nemaru građana, pa čak i predstavnika vlasti, prema, kako se to ranije nazivalo, društvenom vlasništvu, ali je, zbog svoje veličine i brojnih gostiju, realno ogledalo naše kulture.
Uništene nadstrešnice na autobuskim stajalištima, polomljeno tek zasađeno drveće, poplavljeni pothodnici i kružni tokovi, razvaljene klupe, autobusi bez klime, rupe na putevima, smeće na svakom koraku… samo su dio ružne slike koja najviše govori o nama.
I kada se nađe neko ko učini tako malu pozitivnu stvar kao što je postavljanje termometra na šetalištu pored Vrbasa pojavi se neko ko će taj isti termometar razbiti!
Takvo ponašanje se može definisati jedino obiješću i huliganstvom, ali je neimenovani Banjalučanin odlučio da ne odustane i da se bori na svoj način.
Naime, on je postavio uputstvo za normalne i psihički bolesne, kojim je potonjima, ukoliko umiju da čitaju, objasnio čemu služi termometar.
Ko i sada bude sebe vidio u drugoj grupi i odluči da uništi nešto što je za opšte dobro, ne treba ga ipak osuđivati. Sjetimo se samo genijalne rečenice Ilije Čvorovića u „Balkanskom špijunu“, koji je na izraženu sumnju u njegovo psihičko stanje odgovorio: „Nije lijepo, Jakovljeviću, da budem lud, a da to ne znam“.
