Dok Draško Stanivuković zatvara lokale po Banjaluci i najavljuje njihovo rušenje, u sopstvenom dvorištu ima nelegalnu građevinu. Bukvalno, u sopstvenom dvorištu. Oko porodične kuće Stanivukovića izgrađena je i postavljena ograda koja nema potrebne dozvole i koja je trebalo odavno da bude uklonjena. Punih 8 godina nelegalno postavljena ograda okružuje velelepno zdanje porodice Stanivuković. To potvrđuje i rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske iz 2013. godine, a koje je u posjedu ATV-a. U tom rješenju, jasno se vidi da je odbijena žalba Dragana Stanivukovića te mu se nalaže da u roku od 30 dana poruši izgrađenu ogradu. Ograda nije srušena, niti je oko nje postavljana traka bilo koje boje ni prije ni poslije isteka datog roka.
Rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske iz 2013. godine u kojem se odbija žalba Dragana Stanivukovića te mu se nažale da u roku od 30 dana poruši izgrađenu ogradu:
""Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Banja Luka, odlučujući o žalbi Stanivuković Dragana iz Banja Luke, Ul. Rade Kondića 3, protiv rješenja Odjeljenja za inspekcijske poslove Grada Banja Luka, Urbanističko-građevinska inspekcija, broj: 09-362-1163/2012 od 30.10.2012. godine, U predmetu inspekcijskoj nadzora, na osnovu člana 29. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 118/08, 11/09, 74/10 i 24/12), donosi
RJEŠENЈE
Odbija se žalba Stanivuković Dragana iz Banja Luke, izjavljena protiv rješenja Odjeljenja za inspekcijske poslove Grada Banja Luka, Urbanističko-građevinska inspekcija, broj: 09-362-1163/2012 od 30.10.2012. godine.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem naređeno je investitoru Stanivuković Draganu iz Banja Luke, kao investitoru da u roku 30 dana od dana prijema rješenja, poruši izgrađenu ogradu na regulacionoj liniji, prema saobraćajnici Krajiških brigada, izbetoniran temelj za ogradu prosječne visine u zemlji 0,40 metara, iznad zemlje 0,10-0,40 metara, širene 0,40 metara, u dužini 120,00 metara, prema saobraćajnici Bože Nikolića izbetoniran temelj u zemlji dubine 0,40 metara i širine 0,40 metara i postavljena oplata za betoniranje zida u kamenu u dužini 45,00 metara u Ul. Bože Nikolić, na zemljištu označenom sa k.č. broj 187/20, 187/1, 187/49, 187/48, 187/47 i 187/46, k,o. Banja Luka 7 (novi premjer), u Banja Luci, bez prethodno pribavljenih lokacijskih uslova, a sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja, o trošku izvršenika, uz naznaku da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Protiv takvog rješenja žalitelj je izjavio blagovremenu žalbu u kojoj navodi kako nisu tačni navodi Odjeljenja za inspekcijske poslove Grada Banja Luka da je pomenutu ogradu izgradio bez odobrenja za građenje, odnosno bez prethodno pribavljenih lokacijskih uslova.
Naglašava da se na pomenutoj lokaciji nalazi izgrađen stambeni objekat koji je njegovo vlasništvo za koju posjeduje upotrebnu dozvolu, te da u vrijeme izdavanja dozvole za građenje nije bio obavezan pribavljati lokacijske uslove. Navodi da je odmah nakon saznanja da su po novom zakonu potrebni lokacijski uslovi, podnio zahtjev za njihovo izdavanje Odjeljenju za prostorno uređenje Grada Banja Luka, koju činjenicu nisu uvažili u Odjeljenju za inspekcijske poslove. Predlaže da ministarstvo poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.
Razmotrivši žalbu, osporeno rješenje, kao i ostale dokaze spisa predmeta ovo ministarstvo odlučilo je kao u dispozitivu iz slijedećih razloga:
Cijeneći zakonitost i pravilnost osporenog rješenja i to po odredbi člana 107. stav 1. tačka đ), u vezi sa članom 78 stav 1. tačka g). Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/10), ovo ministarstvo nije našlo ni jedan razlog za njegovo poništenje, zato što se odluka nadležnog organa na osnovu dokaza spisa predmeta cijeni pravilnom i zakonitom, čiju zakonitost, žalbeni navodi istaknuti u žalbi, ne dovode u pitanje.
Odredbom člana 78. stav 1. tačka g) Zakona o uređenju prostora i građenju propisano je da odobrenje za građenje nije potrebno za uređenje građevinske parcele individualnog stambenog objekta za koji je izdato odobrenje za građenje, što podrazumijeva građenje: staza ili platoa, vrtnog bazena ili ribnjaka, ograda i vrtnog ognjišta., dok je stavom 3. istog člana propisano da je investitor dužan izvođenje ovih radova prijaviti nadležnoj urbanitičko-građevinskoj inspekciji prije nego što ih počne, a vrše se na osnovu lokacijskih uslova i zapisnika o iskolčavanju objekta.
Kod činjenica da je žalitelj predmetnu ogradu postavio bez prethodno izdatih lokacijskih uslova, što je zapisnički konstatovano prilikom izvršenog inspekcijskog nadzora dana 24.10.2012. godine,osporenim rješenjem nisu povrijeđena prava niti na zakonu zasnovan pravni interes žalitelja, zbog čega su žalbeni navodi na koje se žalitelj poziva u žalbi neosnovani i bez uticaja na donošenje drugačije odluke u postupku po žalbi. U situaciji kao što je ova nadležnoj urbanističko-građevinskoj inspekciji drugo ništa nije ni ostalo, već da odluči na način pobiliže određen dispozitivom ovog rješenja, jer je u postupku na nesumljiv način utvrđeno da je postavljanje ograde izvršeno suprotno odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju, odnosno odredbi člana 78. stav 1. tačka g) Zakona, zato što je riječ o uređenju građevinske parcele individualnog stambenog objekta za koji je izdato odobrenje za građenje. Dakle, kod takvog stanja stvari izgradnji ograde se moglo pristupiti samo na osnovu prethodno izdatih lokacijskih uslova m iskolčavanja objekta, te prijave radova nadležnoj urbanističko-građevinkskoj inspekciji.
Ono na što se želi ukazati žalitelju jeste to da je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 40/13), koji u svojim odredbama predviđa mogućnost legalizacije bespravno izgrađenih objekata, pod propisanim uslovima, podnošenjem zahtjeva nadležnom organu, kada nastaje obaveza urbanističko-građevinskog inspektora da zaključkom prekine postupak izvršenja rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenog ili započetog objekta ili dijela objekta, do pravosnažnog okončanja postupka legalizacije osim ako je u odgovarajućem postupku već utvrđeno da bi zadržavanje takvog objekta onemogućilo privođenje zemljišta konačnoj namjeni, u skladu sa sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja. Ovo naravno sve pod uslovima da do rušenja postavljene ograde već nije došlo, s obzirom da žalba protiv rješenja kojim je naloženo njeno rušenje ne odlaže izvršenje rješenja.
Na osnovu člana 225. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 13/02 i 50/10) odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje je konačno u upravnom postupku, te protiv njega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Banjaluci, u roku 30 dana od dana prijema ovog rješenja. Tužba se podnosi u dva istovjetna primjerka taksirana sa iznosom od 100 KM sudske takse neposredno sudu, ili mu se šalje poštom. Uz tužbu se prilaže ovo rješenje u originalu ili prepisu", navodi se u rješenju.
