Biološke majke koje tragaju za istinom o svojim bebama otetim iz srpskih porodilišta uvjerene su da su im djeca poslije rođenja proglašena mrtvima i prodata.
Sumnje potvrđuje i Srpkinja iz okoline Banjaluke, koja tvrdi da joj se prijateljica Ivanka, rodom iz jednog sela u blizini Banjaluke, povjerila da je u porodilištu u Sremskoj Mitrovici kupila tek rođenog dječaka i zamolila je da joj pokaže kako se beba povija!
Ana Pejić kaže da su utvrdili da je dječak odvojen od brata blizanca odmah poslije rođenja, da je proglašen mrtvim i prodat.
- Doputovala je sa mužem, Mihaelom K. iz Vizbadena. Ušla je u moju kuću i pitala me da joj pokažem kako djetetu da mijenja pelene. Rekla je: „Ćuti, ništa me ne pitaj. Skupo sam ga platila! To mi je sredio jedan advokat iz Sremske Mitrovice”. Dijete je rođeno u oktobru 1987. u Sremskoj Mitrovici, a prijavili su ga u Bosanskoj Gradiški - rekla je Banjalučanka predsjednici Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine Ani Pejić, navodeći da je spremna da svjedoči o aferi „nestale bebe”.
- O svom susretu sa roditeljima koji su kupili bebu ona je odlučila da progovori jer je bolesna. Rekla mi je: „Sutra ću možda umrijeti, ne želim to dijete da nosim na duši!”. Ona je zvala i druga udruženja roditelja ukradenih beba i molila ih da istraže slučaj, ali ništa nisu preduzeli. Mi već dve-tri godine vitlamo tu „papirnatu majku”, kako ja zovem žene koje su kupile djecu odvojenu od rođenih majki. Utvrdili smo da je dječak odvojen od brata blizanca odmah poslije rođenja, da je proglašen mrtvim i prodat. Njegov brat i dan-danas živi u Sremskoj Mitrovici, zna da smo na tragu čovjeku koji je najvjerovatnije njegov rođeni brat, ali još nije spreman da izađe u javnost. Onaj u Njemačkoj još ne zna da mu mama nije prava majka! - kaže Ana, odlučna da ovaj slučaj istraje do kraja, jer su i njoj uzeli kćerku poslije rođenja.
- Pravili smo lažne Fejsbuk profile da bismo došli do prodatog Srbina iz Njemačke. Našli smo i slike koje ukazuju na to da smo na pravom tragu, ali nismo uspjeli da dođemo do Ivanke M. i da je privolimo da njen sin uradi DNK. Svi znaju da ona ima dete koje nije njeno. Već godinu dana traje prepiska između mene i nje, ali kad god dođem na korak do nje, ona ugasi Fejsbuk profil, a na telefon se ne javlja. Poručila sam joj: „Gospođo, ići ćeš na naslovnu stranu novina ako mi ne kažeš ko ti je prodao dijete”. Po onome što smo saznali u Sremskoj Mitrovici, advokat koji je bio posrednik u trgovini djecom odavno nije živ. To je monstrum! To nije mogao da radi normalan čovek! Sve podatke sam poslala našim roditeljima, članovima udruženja u Nemačkoj da pokušaju da mu uđu u trag. U našoj mreži, koja ima oko 11.000 članova, najviše ima braće i sestara koji traže jedni druge. U stanju su za dan da prevrnu zemlju! - poručuju Ana Pejić.
Ana Pejić traži kćerku već 33 godine
Ana Pejić (67) iz Rume imala je 34 godine kada je 24. avgusta 1988. u porodilištu u Sremskoj Mitrovici carskim rezom rodila kćerku od 2.300 grama. Načelnik je došao po nju, govoreći: „Idemo na carski, brinem za život bebe, slabo se čuju otkucaji“. Signal koji nije prepoznala bile su riječi babice: „Glupost, srce bebe se čuje odlično, nemoj na carski”.
Mislila je: „Ma ko je ona! Samo babica”. Tokom porođaja je vidjela trenutak kada je doktor vadio djevojčicu. Kada je anestezija prošla, rekao joj je da će joj dijete donijeti u petak „ako sve bude u redu”, ali su joj 26. avgusta rekli „da im je žao”. Tek je 2015. godine smogla snage da tragediji pogleda u oči. Otišla je po dokumentaciju kod matičara gde su joj rekli: „Rodili ste devojčicu 24. avgusta 1988. sa ovim JMBG brojem, a umro vam je dečak sa drugim JMBG brojem”, zbog čega je odlučila da se bori dok ne nađe svoju kćerku.
Priču ATV-a o porodici Gojić iz Doboja koja traga za svojom bebom pročitajte na: U potrazi za "Majom"
