Njega su na ovogodišnjem draftu Voriorsi izabrali kao 39. pika.

– Još uvijek mi se sve okreće i nisam svjestan svega. Očekujem da dobijem neku minutažu, da pokažem da tu pripadam, pa tokom godine da rastem – počeo je priču za Novosti Smailagić.

Na mladog igrača je najveći utisak ostavio jedan od najboljih igrača NBA lige.

– Nakon jedne utakmice koju sam presjedio, Stef Kari mi je prišao. Bio sam oduševljen. Čovjek koji je milioner, NBA zvijezda i koji uopšte nije imao razloga da priča sa mnom mi se obratio. Bio sam “u bedaku” što nisam igrao, ali on mi je rekao: „Mali, polako, imaš 18 godina, ne moraš nigdje da žuriš. Ja sam bio na koledžu u tvojim godinama.” Meni je to mnogo prijalo i dalo snagu da nastavim dalje. Nije morao ništa da kaže, a dečko je prišao i pričao sa mnom kao da mi je brat rođeni – istakao je Smailagić.

Dobro je zapamtio i Demarkusa Kazinsa, koji se ovog ljeta iz Golden Stejta preselio u Los Anđeles Lejkerse.

"Malo sam se pokačio sa Demarkusom na jednom treningu. Rekao mi je da mu se sviđa što sam borben, ali da ću, ako ga udarim još jednom, vidjeti šta će se desiti. Nisam znao šta da radim, mnogo je jači od mene, morao sam da ga bijem, ali da niko ne vidi."

A njegova košarkaška priča počela je u beogradskom naselju Kotež.

– Tata me je upisao sa sedam godina na košarku, kada sam pošao u prvi razred. Prije svega da bi me sklonio sa ulice, jer je Kotež problematičan kraj. Trener Miške me je pitao da dođem na trening i da ću tri mjeseca trenirati besplatno. Rekao sam da ću doći da probam, ali poslije toga sam se zaljubio u košarku i nastavio da treniram.

Mladi košarkaši nerijetko završe u redovima Partizana ili Crvene zvezde, ali igrom sudbine Smailagić je u Ameriku otišao pravo iz KK Beko.

– Miroslav Muta Nikolić je htio 2017. da me dovede u Partizan, imao sam predugovor sa Dinamikom, ali su mi rekli da ću igrati u juniorima, a to sam već imao u Beku. Malo je falilo da odem u Dinamik, da je Muta ostao vjerovatno bih i ostao tamo, ali Bog je ovako htio.

Smailagić je u redove Golden Stejta stigao preko razvojnog tima te ekipe, a bio je četvrti pik na draftu Dži lige 2018. Dodao je da mu na početku američkog sna nije bilo uopšte lako.

– Teško mi je bilo prvih mjesec dana. Bio sam sam tamo, prvi put nisam bio sa porodicom, nisam znao dobro engleski, ali dosta sam napredovao na tom polju. Od mene nisu znali šta da očekuju, ja sam najmlađi igrač u istoriji Dži lige. Ostali igrači su bili fascinirani mnome, mislili su da sam došao iz Afrike i da su mi falsifikovali krštenicu.

Mladi košarkaš je igrao za kadetesku i juniorsku reprezentaciju Srbije, a vjeruje da će se izboriti i za mjesto u najjačem sastavu.

"Bilo je poziva da igram za mlađe selekcije, ali sam imao obaveze u Americi i jednostavno nisam stigao. Sada čekam poziv selektora Đorđevića, kojem ću se rado odazvati. Nisam se čuo sa njim, ali sam pričao sa Bogdanom Bogdanovićem, koji mi je poželio puno sreće i poručio: "Vidimo se na terenu," naglasio je Smailagić.

Bjelica uzor

Uzori su mu Bjelica i Durent.

– Sa Durentom nisam imao neki kontakt, dosta je asocijalan, uglavnom je sa svojim društvom. Jedino prije utakmice ili treninga može da se popriča sa njim, ali poslije toga da se ode na neku kafu sa njim ili nešto drugo veoma teško.

Moka nije htio da ga “upropasti”

Imao je neobičan susret sa Mokom Slavnićem.

– Nisam mu ni pružio ruku, a već me je opsovao. Rekao mi je da ću biti igrač, ali da ne želi da me “pokvari”. To je bilo kada sam imao 13 godina, mislio sam da ne želi da me trenira, već samo da hoće da me “otkači”.