Ovako, prva faza takmičenja bila je uglavnom lagana šetnja za favorite. Do Kine su stigle selekcije bez kvaliteta, pa je tako bilo i neatraktivnih utakmica za gledaoce, čast svima, ali teško da je neko od objektivnih posmtrača pratio situaciju u Grupi A gdje je Poljska bila prva, a iza nje ostali Venecuela, Kina i Obala Slonovače.

"32 ekipe, ja mislim da ima jedno 12 ekipa gdje su neki rezultati...šta to znači? Šta želimo da pokažemo?  Po mom mišljenju takmičenje je lijepo ukoliko postoji jedna draž da se ne zna ko će da pobijedi, pogotovo u košarci. Ovako, ja ne znam šta je trener Filipina rekao i u krajnjem slučaju ne smijem ni da razmišljam o tome. Izgubiti dvije utakmice na Svjetskom prvenstvu po 40, 50 razlike, nije prijatan osjećaj. Treba da idete dalje, da se vratite u svoju zemlju, da basket tamo ponovo raste i da se  vraćate u klubove, da se klinci ponovo zapale za basket", kaže selektor Srbije Aleksandar Đorđević. 

Za ove najbolje selekcije, Svjetsko prvenstvo počinje od druge faze. Konkretno Srbija, koja je protiv Angole i Filipina odigrala trening utakmice, morala je da bude spremna za Italiju sa zvijezdama poput Galinarija i Belinelija koji imaju veliki kvalitet. Plasman u četvrtfinale ne dolazi u pitanje, a tek u nokaut fazi će se do kraja iskristalisati kvalitet.

"Ono što je definitivno jasno da je prvenstvo šašavo napravljeno. Mislim da 32 tima...mislim da je ekonomski interes i ekonomska računica  izdiktirala takvo prvenstvo, ali da među 32 tima nema kvaliteta ako u prvom danu imaš četiri utakmice između 30 i 40 razlike. To je ko kad bi u fudbalu igrao prvi dan Svjetskog prvenstva i bilo 7:0, 8:0 na dvije utakmice. Eto takva je to razlika", smatra trener Igokee Aleksandar Trifunović. 

Ako je promjena formata bila greška, onda je davanje organizacije Mundobasketa Kini pun pogodak. Bez obira na sve poteškoće na koje se akteri žale, finalni proizvod gdje su dvorane ispunjene gotovo do posljednjeg mjesta izdvaja Kinu od ostalih zemalja koje su imale priliku da organizuju Svjetsko prvenstvo.