Put Londona, otputovao je sa iskustvom suđenja na najvećim turnirima, ali priznaje da je pred prvi meč završnog mastersa imao tremu, jer kako kaže, londonska teniska pozornica je takva da oduzima dah. Ipak, čim je kročio na teren, trema je nestala, a Đurđević je na djelu pokazao da je zaslužio poziv, koji je sve, samo ne lako dobiti. 

"U svijetu teniskog suđenja, ne postoji nešto što može biti iznad ovoga, ovdje je jako rigorozna selekcija, ovdje se jako malo ljudi zove, za razliku od Glen slemova gdje se uzme po 50-60 stranaca ovdje je došlo samo deset ljudi sa strane i biti među tih deset, biti jedini iz Istočne Evrope, mislim da sam veliku stvar uradio", kaže Ozre. 

Organizatori se, priča Ozren, trude da završnica teniske sezone bude u pravom smislu veliko finale godine, i na terenu i van njega. Tribine su na svakom meču dupke pune, a atmosfera je takva, da se mora doživjeti, jer teško je sve riječima opisati. Glavni akteri, najbolji tenisera planete, i ove godine su svojim igrama u O2 areni  pokazali da su s pravom izborili nastup na Završnom turniru. Ozren nema dilemu-kaže da živimo u eri u kojoj je tenis doveden do savršenstva.

"Mislim da tenis nikada nije bio u istoriji na nivou na kojem se sada igrao, to je došlo do savršenstva. Imate na jednom mjestu osam tenisera gdje nijanse odlučuju. Novak je dominirao čitav turnir do finala gdje je malo pao fizički, vidjeli se da nije mogao da izdrži taj tempo i kada sam vidio Novaka poslije meča nije bio razočaran jer je bio svjestan toga. To je atomski tenis i teško da će se ove stvari ponavljati za nekih pet ili deset godina i da ćemo imati ovo što smo imali na ovom nivou što imamo sad", kaže on.

Nakon što  se popeo na svoj lični Mont Everest, Ozren kaže da će još koji dan da vrti “londonski film”, a onda će da se posveti novoj teniskoj sezoni, koja maltene već kuca na vrata. Svoju, otvara turnirom u Roterdamu, a za narednu godinu sebi je postavio novi cilj-da se domogne Rolan Garosa.