Klubovi bi za učešće u Superligi dobili po 350 miliona evra. Na to bi stigao i ugovor o TV pravima, gdje je cifra mogla dostići ukupno i četiri milijarde evra.

U pomenutom dokumentu se navodi da će 15 klubova osnivača podijeliti 32.5 posto novca od komercijalnih prihoda, dok će još 32.5 podijeliti svih 20 klubova, odnosno 15 osnivača i pet onih koji bi uzeli učešće.

Klubovi Superlige će na osnovu ostvarenih rezultata dijeliti 20 posto, dok će posljednjih 15 posto biti podijeljeno na osnovu broja publike koja će pratiti prijenose utakmica. Čije se utakmice budu više gledale, ti klubovi će dobijati više para.

Kako je objašnjeno, klubovi će zadržati i sav novac koji će biti dobijen putem prodaje ulaznica i ugovora sa sponzorima.

Ono što je posebno zanimljivo je i neka vrsta "seleri kapa", nalik na onom u NBA ligi. Klubovi osnivači će moći da potroše najviše 55 posto svog novca za "sportski sektor", odnosno na plaće igračima, transfere i bonuse menadžerima igrača.

Takođe je dogovoreno i da porez bude jednak za sve klubove Superlige, bez obzira iz koje zemlje dolazi, a on iznosi 45 posto.

Ipak, pošto se Superliga urušila u svega 48 sati, jasno je da je ovaj dokument ostao mrtvo slovo na papiru.