“Dajte nam zlato. Pogledajte kakva je to Amerika. Evo, i FIBA kaže da smo prvi favoriti. Imamo plus hiljadu poslije prve četiri utakmice. Nema veze s kim smo igrali, svi će tako proći. Svete, sklanjaj se. ‘Spakujte jednu za ponijeti’.
Sale je Tito, Tesla, Miloš Obilić i Stiv Džobs u jednom. Nema tu poređenja sa trenerima, jer on je sfera više. Od trenera. Vođa, idol, menadžer, psiholog. Bolji od Dražena, ako niste znali, pa zato nije igrao za Jugu na kraju Juge. Dražen je bio ljubomoran na njega.
A tek Jokić. Pa on je bolji, veći i jači od svih. Tako se barem govorilo, pisalo... Iako je debeo i nespreman. Pa poslednjih 15 minuta četvrtfinala nije mogao da diše”.
Ovako hrvatski “Jutarnji list” počinje tekst o košarkašima Srbije poslije poraza u četvrtfinalu Mundobasketa od Argentine. Novinar Tvrtko Puljić nastavlja:
“Sve to smo slušali posljednjih mesec i po dana. Ili, posljednja dva, tri mjeseca, otkako su Amerikanci počeli da otkazuju reprezentaciji u serijama. I onda se dogodila Španija. Koja se uvijek može dogoditi, jer to je ekipa napunjena klasom. I ekipa čiji se selektor spremio za Srbiju, a na suprotnoj klupi su se nadali da će samo istrčati, a sve ostalo će da se odradi samo od sebe. Nebeski narod i zemlja košarke, i tako to.
Pa je stigla Argentina. Koja nema takvu klasu, čiju moć drži fantastični profesionalac koji je u 40. godini. To više nije Skola kakav je bio. To je Džordž Kluni. On šarmira i sa sijedim vlasima, iako nije frajer kakav je bio dok nije bilo sedih.
Da, tu je i Fakundo Kampaco. Na SP u Sevilji 2014. na tribinama je bilo dresova s brojem sedam gotovo isto kao onih sa Skolinim brojem. Ko je taj klinac?
"Pa on je čudo, vidjećete, potpisao je za Real".
Onda ga je Real proslijedio u Mursiju. Pa se ovaj vratio u Real. I danas je svima jasno zašto je on čudo.
To čudo je napravilo nered na “piku” sa teretnom Srbijom, podijelio je 12 asistencija, onda su krenuli i drugi, Laprovitola je jednu loptu gurnuo kroz noge, da kroz noge Bjelice na zicer Skoli.
Srbija nije mogla da se odbrani. Nije, jer je Đorđević poveo na SP šest igrača koji ne mogu da brane “pik” igru. Ili im je to noćna mora. Jokić, Marjanović, Milutinov, Raduljica, Bjelica, Birčević. Posljednji je mogao da igra na ovam nivou kao što može prošlogodišnji šuter Cibone Igor Marić. Može da pogodi kad je sam. I šta još?
Pročitajte još:
Šta se desilo u svlačionici Srbije i da li se tu krije razlog neuspjeha u Kini?
