Uz brojne probleme zbog ratni dejstava Banjalučani su ipak uspjeli da odu u Italiju.

U prvom polufinalnu su odmjerili snagu sa domaćinom Fođom. Više od 15 000 navijača bodrilo je Italijane i već u 16. minutu golom Bajana dolaze do vođstva od 1:0. Međutim, samo pet minuta kasnije pravi šok za domaće navijače, pa potom aplauz za Borčeve igrače: vezista Banjalučana Šašivarević je topovskim udarcem poslao loptu u same rašlje protivničkog gola i donio izjednačenja.

Drugo poluvrijeme donijelo je dominaciju Borca. Dva puta je odlične prilike promašio Filipović, da bi u 66. minutu Banjalučani pogotkom krunisali odličnu igru. Poslije kornera najviše je skočio Zvonko Lipovac i tačnim udarcem glavom poslao loptu iza leđa iza Rosinijevih leđa. U 75. minutu sudije su obilato pomogle domaćinu: Bajano je bio u ofsajdu, ali su mu sudije to tolerisale, tako da mu nije bilo teško da savlada Simeunovića i izjednači rezultat na 2:2.

U izvođenju penala, Borac je bio koncentrisaniji i stigli su do pobjede i do finala. Golove za Borac sa bijele tačke su postigli Šašivarević, Štavljanin, Filipović i Bilbija. Kod domaćina precizni su bili Bajano i Baroni, dok je junak susreta Simeunović odbranio udarce Rambandija i Petreskua.

U finalu protivnik Borcu je bio mađarski Vašutaš. Od samog početka Banjalučani su imali terensku nadmoć, tako da su već u sedmom minutu došli u vođstvo. Poslije odličnog centaršuta Mataje, u šesnaestercu Mađara se našao Filipović, koji je sjajno reagovao i glavom poslao loptu u mrežu nemoćnog Erdelija.

Kolosalnu priliku propustio je Štavljanin i tako prokockao šansu da možda već tada Borac dovede do trofeja. I kazna je stigla u 63. minutu kada je Ničiforov uspio da se oslobodi Bilbije i nesmetano loptu pošalje iza Simeunovićevih leđa.

U produžecima se nije desilo ništa značajno, rezultat je i dalje bio neriješen, pa se pristupilo izvođenju penala. Šašivarević, Štavljanin, Filipović, Bilbija i Simeunović bili su precizni, dok su kod Mađara strijelci bili Ničiforov, Iščak i Nahočki. U listu strijelaca nije se upisao Garas čiji je udarac sa bijele tačke Simeunović odbranio. Konačan rezultat na semaforu: 3:5 za Borac!

Borac je osvojio Mitropa Kup, trofej koji su osvajala velika evropska imena poput Milana, Intera, Bolonje, Ferencvaroša, Vojvodine, Fiorentine.Predsjednik Grahovac je primio zlatnu plaketu UEFA, a golman Simeunović je proglašen za najboljeg igrača turnira. Borac je naredne godine, kao pobjednik, trebalo da bude domaćin Mitropa Kupa i da brani najstariji trofej evropskog fudbala. Međutim zbog ratnih dešavanja to se nije dogodilo, a veliki srebrni pehar je ostao u Trofejnoj sali na Gradskom stadionu. 1992. godine Borac je uvršten među stotinu najuspješnijih evropskih klubova.

Fođa, 27. maj 1992.

FOĐA – BORAC 2:2 (1:1), penali 2:4

Strijelci: 1:0 Bajano (16.), 1:1 Šašivarević (21.), 1:2 Lipovac (66.), 2:2 Bajano (75.).

Stadion: Gradski u Fođi, gledalaca: 15 000, sudija: Šel (Čehoslovačka), žuti kartoni: Simeunović, Kaltak i Mataja (Borac).

FOĐA: Rosini, Petresku, Kodispot, Pikaso, Fres, Padelino (Trokoli), Rambandi, Poro, Bajano, Barone, Mušumeti.

BORAC: Simeunović, Malbašić, Mataja (Sušić), Bilbija, Lipovac, Đukić, Kaltak, Šašivarević, Štavljanin, Šušić (B. Kovačević), Filipović.

Fođa, 29. maj 1992.

VAŠUTAŠ – BORAC 1:1 (0:1), penali 3:5

Strijelci: 0:1 Filipović (7.), 1:1 Ničiforov (63.).

Stadion: Gradski u Fođi, gledalaca: 2 000, sudija: Štendl (Austrija), žuti kartoni: Simeunović, Kaltak, Đukić, Šašivarević, Bilbija (Borac), Garas, Koner (Vašutaš).

VAŠUTAŠ: Erdeli, Garas, Iščak, Ničiforov, Kroner, Husak, Molnar, Nahočki, Saveljev, Tuboli (Borgulja), Grašov.

BORAC: Simeunović, Malbašić (Kovačević), Mataja (Habibović), Bilbija, Lipovac, Đukić, Kaltak, Šašivarević, Sušić (Šušić), Štavljanin, Filipović.