Srbija je u Lisabonu osvojila bod i tako je na dobar način otvorila novi ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Osim rezultata i igra je bila na zadovoljavajućem nivou, domaći su imali terensku inicijativu, posjed lopte i čak 28 šuteva ka golu Marka Dmitovića.
Orlovi su se organizovano branili, uglavnom su svi igrači bili iza lopte u tim trenucima, ali je transformacija iz odbrane u napad bila veoma dobra pa je Srbija bila opasna po gol Rui Patrisija. Kada se u obzir uzme izostanak nekoliko startera i nosioca igre, bod se može posmatrati kao uspjeh.
Ali, ne možemo se oteti utisku da je Srbija imala priliku da pobjedom otvori ove kvalifikacije. Portugalija se nudila, pogotovo poslije gola Dušana Tadića i povrede Kristijana Ronalda. Selektor Mladen Krstajić najavio je Luku Jovića u startnoj postavi u tandemu sa Aleksandrom Mitrovićem, ali se to ipak nije desilo. Krstajić je ponovo izveo tim u formaciji 4-2-3-1. I poslije povrede Mijata Gaćinovića ostao je dosljedan sebi i uveo je Nemanju Radonjića tako da se formacijski ništa značajnije nije desilo.
I poslije izjednačenja domaćih, Krstajić je rotirao igrače na istim pozicijama, pa je Živković zamijenio Lazovića, a Milinković Savić ušao umjesto Ljajića. Najtraženiji srpski fudbaler u ovom momentu nije dobio ni minut na Lužu, iako je postigao gol protiv Njemačke i uprkos tome što je drugi strijelac Bundeslige i zajedno sa Dušanom Tadićem nalazi se u najboljoj formi od svih reprezentativaca.
Postavlja se pitanje zašto Jović nema mjesta u startnih 11 nacionalnog tima, kada se u ovom momentu za njega otimaju Barselona i Bajern. Šuška se o 60 miliona evra obeštećenja, ali se za Srbiju koncepcijski ne uklapa. Poslije mnogo godina selektor nacionalnog tima na raspolaganju ima dva vrhunska golgetera koji dobro funkcionišu u tandemu sa drugim napadačem. Jović i Sebastijan Ola odlično sarađuju u Ajntrahtu, Mitrović je takođe izjavljivao da mu odgovara kada pored sebe ima još jednog napadača i da nije najupotrebljiviji kada je njegov tim defanzivno orijentisan. Fulam je prikovan za dno Premijer lige, ali kotidžersi svaki meč igraju u formaciji 4-3-3 sa Mitrovićem, Babelom i Sesenjonom, a tu se još znaju naći Šurle ili Ajite.
Srbija ima ogroman napadački potencijal. Mitrović (24) i Jović (22) su mladi igrači pred kojima je još mnogo godina igranja na najvišem nivou. Tadić igra najbolji fudbal u svom životu, postiže i namješta golove, a kada se na njih trojicu dodaju mogućnosti Sergeja Milinkovića Savića onda je jasno da je to tim od kojeg bi zazirale sve svjetske selekcije. Svakako da bi to podrazumijevalo taktička pomjeranja i razna prilagođavanja te naravno i drugu formaciju, ali zašto ne probati?
Tu ostaje još dovoljno opcija za rotaciju sa Ljajićem, Kostićem, Prijovićem, Živkovićem, Gaćinovićem pa sada Radonjićem i Lazovićem. Na sredini je gospodar Nemanja Matić koji u odsustvu Luke Milivojevića može da oformi dobar tandem sa sve boljim Nemanjom Maksimovićem koji je pokazao kvalitet, a tu je i iskusni Ljubomir Fejsa. Mladi Nikola Milenković je pokazao klasu na mjestu centralnog defanzvica, a u Fiorentini je na vrhunskom nivou i kao desni bek. Srbija je dobila nasljednika Nemanje Vidića, ali ostaje ta činjenica da reprezentacija ne koristi kvalitet i potencijal koji posjeduje.
Ako već nije počeo, Jović je mogao ući sredinom drugog poluvremena pa da se pojuri i pobjeda u Lisabonu. Sreća prati hrabre, ali je Krstajiću sinoć nedostajalo hrabrosti da se rival dotuče na gostujućem terenu. Ova ekipa jednostavno ne smije da igra defanzivan fudbal.
