Bez Saše Lukić danas se ne može zamisliti ni reprezentacija Srbije u kojoj igra onu najzahtjevniju ulogu-”motorina” zaduženog da poveže redove, zaprijeti protivničkom čuvaru mrežu, ali i da sputa napadačku oštricu rivala.

Saša Lukić stigao je u svoje najbolje fudbalske godine, a kruna karijere je odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kataru. “Na ivici terena” u Torinu, kaže da reprezetnacija Srbija ima sve što je potrebno za uspjeh. 

“Od početka kvalifikacija, sa misterom Stojkovićem, imali smo cilj. Igrali smo veoma dobro od prve do posljednje utakmice. Znali smo da će ta utakmica sa Portugalom biti odlučujuća i išli smo od utakmice do utakmice Vjerovali smo u nas. Pokazali smo kvalitet koji imamo. Nakon dugo godina imamo veliko zajedništvo i pravog selektora i to se sve sklopilo u jednu dobru cijelinu, tako da nije iznenađenje što smo izborili direktan plasman na Svjetsko prvenstvo. U Lisabonu smo odigrali istorijsku utakmicu koju nikada nećemo zaboraviti.”

Poput svojih saigrača iz reprezentacije Srbije, Saša se ne libi da pohvali rad selektora Dragana Stojkovića koji je u nacionalni tim donio vjeru i samopozdanje svima.

“Selektor, prije svega vjeruje u sebe, takav je bio kao igrač, sada je takav i kao trener, i to je prenio i na nas. On nas je ubijedio i dao nam sve što nam je potrebno za dobre rezultate. Istina je da nam je rekao da u Lisabon idemo da ih pobijedimo i da im pokažemo ko smo i šta smo”, priča Lukić.

Reprezentaciju Srbije mnogi vide kao potencijalno najprijatnije iznenađenje Svjetskog prvenstva u Kataru, a za Lukića dileme nema-kvalitet imamo, a važno je da ostanemo na pravom putu.

“Mislim da smo kroz kvalifikacija i Ligu naciju pokazali kvalitet. Treba da nastavimo da vjerujemo u nas i da na terenu pokažemo sav svoj kvalitet. Imamo dosta igrača koji igraju u velikim klubovima i to smo sve stavili u službu tima. Krasi nas, ponavljam, veliko zajedništvo i nikada nije bila ovako dobra atmosfera unutar i van reprezentacije. Na Svjetskom prvenstvu očekujemo velike stvari, ali idemo utakmicu po utakmicu. Sada je najbitnija prva utakmica protiv Brazila, onda sa Kamerunom, pa sa Švajcarskom. Tako smo vodili i kroz kvalifikacije, tako ćemo i sada i mislim da je to pravi put.” kaže Lukić.

Saši je saigrač u Torinu i Rikardo Rodrigez, reprezentativac Švajcarske, sa kojom će Srbija odmjeriti snage u grupnoj fazi. Biće to repriza duela u Rusiji i prilika za revanš.Sa Rodrigezom je, kaže, načeo temu oko predstojećeg duela na Mundijalu.

“Bilo je malo “peckanja”, ali mislim da ne treba da vraćamo nikome bilo kakve dugove. Treba da budemo skoncentrisani samo na nas i na našu igru. Prvo Brazil, pa Kamerun, pa onda sa njima da igramo za plasman u narednu rundu. Osjećamo veliku podršku navijača sa svih strana i nadam se da ih nećemo razočarati.” , kaže Lukić.

Odavno je bio viđen na mundijalskom spisku Dragana Stojkovića, a nastup na Svjetskom prvenstvu za Sašu bi predstavljalo ostvarenje davnašnjeg sportskog sna.

“Sjećam se pobjede nad Njemačkom, 2010.godine kada je Milan Jovanović dao gol iz penala. Tu utakmicu i to Svjetsko prvenstvo sam gledao sa svojim ocem. Sjećam se da sam mu tada rekao da mi je san da jednog dana zaigram na Svjetskom prvenstvu i da ću dati sve od sebe da mi se taj san ostvari. Nakon našeg plasmana na Mundijala i utakmice u Lisabonu poslao sam mu poruku i podsjetio sam ga šta sam mu tada rekao i da ću jednog dana igrati na Svjetskom prvenstvu”, priča Lukić.

Od prvih fudbalskih koraka i druženja sa loptom vodio se idejom da samo rad i vjera u sopstvene mogućnosti mogu da donesu uspjeh.

“Od početka svoje karijere uvijek sam gledao da što više radim na sebi, da se usavršavam i da učim od drugih. Ne kažu bez razloga da je 95 odsto rad, a 5 odsto talent. Naporan rad je jedini ispravan put i ključ uspjeha. Uvijek sam se vodio time da svakog dana sve više i više radim da bih dogurao što dalje. Prije svega moraš da vjeruješ u sebe da bi ostvario uspjeh. Uz to ide i naporan rad i odricanje. Ako si pošten prema sebi i svom radu, sve ti se vrati na kraju i Bog te nagradi za sve. Ja sam se uvijek time vodio i sada sam tu gdje jesam. Naravno, i dalje imam ambiciju da iz dana u dan napredujem", priča Lukić. 

Na obalama rijeke Po osjeća se kao pored svoje Save u rodnom mu Šapcu. Odomaćio se Saša u Torinu, a svojim odnosom prema klubu zaslužio je i veliko poštovanje navijača.

“U Torinu sam skoro već sedam godina, uz godinu dana provedenih u Španiji. Osjećam se lijepo u Torinu. Mislim da su i navijači prepoznali da na svakom treningu i utakmici dajem sve od sebe i oni to poštuju. Torino je klub sa bogatom istorijom i zaista je lijepo nositi dres ovog kluba “, kaže Lukić.

Torino je podijeljen na dva fudbalska kluba Torino i Juventus. Ovi drugi su poznatiji, ali ovi prvi imaju veću podršku u samom gradu.

“U samom gradu je najveći broj navijača Torina, i to znaju svi. Za “Juve” dolaze da navijaju navijači iz okolnih gradova. Drago mi je što ima Torino ima toliko pristalica u samom gradu i to se osjeća na svakom koraku”, priča Lukić.

Danas mu je, u Torinu, trener Ivan Jurić za kojeg ima samo riječi hvale.

“Žao mi je što nije došao u klub kada sam ja imao 20 godina. Sa njim sam napredovao u svakom segmentu, i kao igrač i kao čovjek. Od prvog dana mi je stavio do znanja šta očekuje od mene i šta trebam da radim na terenu da bih bio što bolji. Zaista je veliki trener. On ima sve što treba da ima jedan trener. Zna kako da se ponaša i na terenu i van njega. Trenerski posao nije lak. Trebaš voditi računa o 25 igrača koji su u timu. Moraš da im “uđeš u glavu”, da vidiš šta kome odgovara i prija i kako da se ophodiš prema svakom igraču ponaosob. Mislim da on to radi na jedan veoma dobar način i to mu se i vraća”, priča Lukić.