Aleksandrin otac nastradao je kada je ona bila mala djevojčica, imala je dvije godine, te je ostala samo sa majkom. Pjevačica svog oca i ne pamti, ali se njena majka cijelog života trudila da joj pričama približi njegovu ličnost i karakter, kako ga ne bi zaboravila.

“Otkad mi je tata poginuo na ratištu, u 'Oluji', majka me je uspavljivala i budila pjesmom. Tako je iz naše kuće razgonila tugu. Brzo sam počela u pjesmi da je pratim. Pjevale smo zajedno, iz sveg glasa. Da ga se sjećam možda bi mi bilo teže, a ovako uspomene gradim na osnovu nekih priča o njemu i zahvalna sam svojoj majci na tome. Ona kaže da imam njegov osmijeh, zapravo taj neki poluosmijeh, i tvrdoglavost, ali kaže i da sam dobar čovjek na njega”, ispričala je pjevačica jednom prilikom za medije.

Nakon ove porodične tragedije, Aleksandra, njena sestra i njihova majka neko vrijeme imale su privremeni dom - živjele su u sigurnoj kući sa još 12 porodica, a pjevačica iz tog perioda ima samo lijepe uspomene, koje su joj pomogle da barem na neko vrijeme zaboravi tugu.

“Bilo je mnogo djece i onda je to prošlo u pozitivi i radosti. Sve smo imali i družili se”, rekla je ona jednom prilikom.

Ni kasnije tokom života Aleksandru, nažalost, nisu zaobilazile nedaće. Prije nekoliko godina teško je podnijela veliko razočarenje kada je tadašnjeg vjerenika uhvatila u prevari, a nakon toga joj je opljačkan stan.

“Bila sam na proslavi sa društvom, kad sam došla zatekla sam otvorena vrata stana, ne znam šta mi je bilo, ali ušla sam bez straha, znala sam da se nešto ružno dogodilo. Zatekla sam stan razbacan, ukrali su sve što je bilo vrijedno. Najbitnije mi je da ih nisam zatekla i da mi je glava na ramenima”, rekla je tada pjevačica.