Legenda narodne muzike Bora Spužić Kvaka važio je za jednu od najvećih zvijezda šezdesetih i sedamdesetih godina, a njegov tužan odlazak mami suze na oči.
Kvaka svoju ploču snima u 34 godini života i stiče veliku popularnost, ponajviše zahvaljujući pjesmi "Pođimo krčmu staru". Ova ploča je prodata u nevjerovatnih 400.000 primjeraka, a imala je srebrno i zlatno izdanje.
Nekada izuzetno popularan i tiražan pjevač, posjedovao je moć da osvoji srca publike i probudi emocije i kod najtvrđih srca. Ipak, posljednje godine proveo je u veoma teškim uslovima. Godine 1997. doživio je moždani udar. Zaboravljen od većine, nesposoban da pjeva, živio je u nemaštini. O tome u kakvom je Kvaka stanju 1997. godine pisali su novinari "Sabora", koji su ga posjetili u njegovom domu, iako Kvaka nije bio u stanju ni da govori, te pravi intervju nije ni bio moguć. U kakvom je nezavidnoj situaciji Kvaka tada bio, možete pročitati u tekstu koji prenosimo u cjelosti:
"Prije mnogo godina, u jednom razgovoru sa novinarom, Bora Spužić Kvaka izjavio je: "Među pjevačima i muzičarima nemam mnogo prijatelja. Gledam ih, vidim i osjećam da su oko mene maske, da ne znam šta koji od njih misli." Dobar poznavalac najtananijih ljudskih osjećanja koja je mogao da dotakne i razbudi sebi svojstvenom toplinom u glasu, nije tada, vjerovatno, ni slutio da će jednog dana ponešto od ravnodušnosti tih vještačkih lica osjetiti i na svojoj koži.
Čudni su putevi kojima čovjek korača, ne znajući kuda ide ni gdje će stići. Teška bolest nalegla je na nekadašnjeg boema i kafanca, prikovala ga za kuću. Čovjek koji je mogao osjećajnom interpretacijom da natjera na suze i najhladnija srca ostao je bez glasa, zamukao. Njegova desna ruka i noga otkazale su poslušnost.
Požarevljani, njegovi sugrađani, tek povremeno mogu ga vidjeti kako uz velike napore hoda oslanjajući se na suprugu Ranku, svoju jedinu snagu i podršku. Ona mu je ljekar, dadilja i prijatelj. Ponekad ga prolaznici mogu vidjeti kako ispred svoje kuće sjedi na zubatom suncu - sam sa svojim uspomenama."
Najveći narodnjački srcelomac počeo je da komponuje i piše stihove još za vrijeme saradnje sa Bucom Jovanovićem. Prvo je napisao jednu autobiografsku pod nazivom "Nesrećno detinjstvo", a onda i jednu od najljepših pjesama o majci "Zašto, majko, nisi večna". Uslijedile su i veliki hitovi: "Najteže je, druže moj", "Nezahvalna žena", "Najlepša uspomena", 'Neverna ljubav".
Dva braka su kratko potrajala. Godine 1956, Kvaka se vjenčava sa Jelicom koja mu rađa kćerku Svetlanu. Nakon samo dva mjeseca od Svetlaninog rođenja, Bora i Jelica se razvode, a Svetlanu preuzima Borina majka Olga.
Zatim se vjenčava sa Verom koju je upoznao u kafani Novi Beograd.
Iste godine, desilo mu se gotovo istovremeno prvo izdanje ploče i drugi razvod. Pevao je u Pančevu u Domu armije.
Tada ga pronalazi Budimir Buca Jovanović, već tada poznat kompozitor narodnih pesama. Kvaka tada sa Budimirom snima svoju prvu singl ploču za Jugoton, na kojoj se nalaze četiri pjesme:
– Dođi ublaži bol srca mog
– Oj Dunave plavi
– Na rastanku
– Kad dođe dan
Kvaka snima ovu svoju prvu ploču sa 34 godine i stiče ogromnu popularnost, pretežno zahvaljujući pjesmi "Na rastanku (Pođimo u krčmu staru)". Ova ploča je prodata u 400.000 primjeraka, čime je stekla i srebrno i zlatno izdanje. Legenda kaže da su ljudi stajali u redovima kako bi je kupili.
