Legenda narodne muzike, prisjetio se djetinjstva, za koje kaže da mu je bio najljepši period u životu i da je tada bio najsrećniji.

"Kao mali sam sanjao i volio muziku. Sa sedam godina sam znao čime ću se baviti. To je jedino interesovanje bilo... Djetinjstvo su bili moji najljepši dani, kada je bilo puno ljubavi i kada smo svi bili živi i zdravi. U našem kraju je bilo par kafanica, pa kad prođem, uvijek me pozovu da pjevam po malo i uvijek me počaste čokoladicom, ali, bilo je tu i parica. Još tada sam počeo sam da zarađujem i to je jako važno. Kad sam bio šesti razred, rekao sam da ću da se bavim ovim poslom, ali je njemu bila važna samo škola. Ja sam bio dosta siguran šta želim i bilo je samo pitanje idem li u Beograd ili Sarejevo".

Ahmedovski se prisjetio prvih muzičkih koraka, ali i onih koji su ga doveli do karijere koja i dan danas traje.

"Prvi susret je bio u kafani gdje je pjevao Halid Bešlić, tada on nije još ništa snimio. Kada sam pjevao, napunio sam kafanu, te su me odmah pitali da radim tu. S obzirom da je Halid tu već pjevao i da bi bilo dva pjevača a ni jedna pjevačica, preporučili su mi restoran na Ilidži, gdje sam odmah dobio posao i kasnije upoznao Šabana koji me je doveo u Beograd i za sedam dana snimio prvi album".

Pjevač se osvrnuo i na najgori period u svom životu i gubitku rođenog brata, Ipčeta Ahmedovskog, koji je još kao mlad poginuo u saobraćajnoj nesreći, ali je iza sebe ostavio pjesme koje se i dan danas rado pjevaju.

"To je najteži period u mom životu, to je bila velika tragedija. Od tada nije ništa bilo isto. Mnogo toga sam ga naučio, bio je mlad, velika je šteta velika. Bio je temperamentan, živio je trista na sat, eto i te noći je poginuo. Ne mogu o tome mnogo ni da pričam, danas su njegove pjesme možda i popularnije nego tada. Kad god je pjevam, nastane haos. Dugo nisam mogao da slušam, kada bude na radiju, ja zapušim uši. Mnogo mi je drago sada, kada čujem koliko vole njegov lik i djelo".

Pjevač je progovorio i o Šabanu Šauliću, njihovom prijateljstvu ali i razilaženju, za koji nikada nije saznao razlog.

"Nisam govorio sa Šabanom nakon porodične tragedije 25 godina i ne znam zašto se to desilo. Mislio sam da ćemo nekada progovoriti i da će mi reći o čemu se radi. Kada je poginuo, ja nisam mogao da izdržim i otišao sam na sahranu. Ranije, živjeli smo zajedno, bili smo 24 sata zajedno, baš sam ga volio i kao čovjeka i kao pjevača, žao mi je što je sve tako bilo... Sa njim sam počeo, sa njim sam i živio, mnogo sam ga volio i bio sam mu veliki prijatelj. Sa pjevačima se jako rijetko družim, ali jedine kole me nikada nisu izdale, jesu Zlata Petrović i Goca Božinovska, one su mi i više od prijatelja".

Jašar je progovorio i o potomstvu, borbi za istu i otkrio da mu je to jedina nestvarena želja.

"Mlad sam se oženio, ali je velika ljubav bila u pitanju. Zaista volim djecu, trudili smo se puno, ali nije suđeno. Sada smo možda u tom procesu, obavijestiću vas o svemu tome kada dođe vrijeme. To je možda jedina stvar koju nisam uspio u životu da ostvarim", ispričao je pjevač u emisiji "Premijera Vikend Specijal", prenosi "Kurir".