Pjevačica Jana Todorović je prije dva mjeseca ostala bez sestrića Baneta koji je preminuo od posljedica korona virusa. Ona je tu vijest primila dok je bila na turneji po Americi, koju je odmah prekinula da bi bila uz svoju sestru, Banetovu suprugu, ali i petogodišnju kćerkicu.
Jana je insisitrala da se svi oni presele kod nje u kuću i od tragedije žive zajedno. Pjevačica je u ispovijesti za "Informer" progovorila o ovoj velikoj tragediji.
Kako kaže, lakše joj je kada radi u pjeva, ali i tada u svakoj sekundi misli na svog Baneta.
"Blok pjevam, blok plačem. Malo mi je lakše kada sam na sceni, kada sam sa svojom publikom. Istjeram negativnu energiju iz sebe, pogode me pjesme koje je moj sestić volio da sluša i da mu tetka pjeva. To je moja tragedija za cijeli život, ne mogu više sa njom ni da smaram ljude. To se desilo 13. novembra, bio je to najgori dan u mom životu. Ja sam izgubila roditelje 2015. godine. Okej oni su nešto i dočekali, vidjeli. Ja sam ovo dijete i othranila i podigla, ne znam ni sama kako ću da se nosim sa svojom tugom, ali tu sam za svoju sestru, ona za mene. Ja nju podižem kada ona padne, ona podiže mene kada ja padnem. Život mora da ide dalje", kaže sa tugom u glasu Jana.
Bane je, poput svoje tetke volio muziku i dobar provod. Posebno je uživao kada mu pored tetke, pjeva Đani.
"On je volio sve starije pjesme, volio je Milančeta Radosavljevića, Šabana, Đanija. Đani je bio na sahrani, on je preplakao zato što je znao koliko ga je moj sestrić obožavao. Ćerkicu je učio da pjeva: "Na lančiću ime tvoje". Ona sada uzme da pjeva tu pjesmu, mi se svi raznježimo. Ne smijemo pred njom ni da plačemo, ni da kukamo. Nije nam svejedno, to je tragedija za cijeli život", kaže Jana.
Nakon Banetove sahrane, Jana je odlučila da njegovu porodicu preseli u svoju kuću.
"Oni su sada svi kod mene kući u Beogradu, hvala Bogu moj muž je normalan čovjek pa je prihvatio cijelu moju porodicu. I sestru i zeta, snajku i dijete. Mi sada živimo za naše kćerku, ali i za tu našu malu Taru, gledamo da joj sve priuštimo i da smo za nju uvijek tu. Mi njenog oca ne možemo da zamijenimo, niko od nas, ali gledamo da je usmjerimo na pravi put i da joj priuštimo ono što je njen otac želio i započeo", dodaje pjevačica.
Jana se prisjeća da su dani poslije Banetove sahrane bili posebno bolni.
"Poslije sahrane moja sestra je bila komirana. Onda smo došli kući i počeli smo da se smejemo jer smo se sjetili nekih njegovih priča. Prisjećali smo se događaja od njegovog samog rođenja. Boli, boli i nikada neće prestati, ali imam osjećaj kao da je tu".
Janina sestra je u prošlosti uvijek bila tu za nju i pomagala joj je u odgajanju kćerke.
"Mi smo uvijek bili vezani i složni. Moja sestra je deset godina mlađa od mene. Svoj život je posvetila mojoj porodici, sada kako je ona meni učinila da ja svoje dijete izvedem na pravi put, tako ću ja sada biti uz nju. Rekla sam joj da ostaje u mojoj kući da zajedno žalimo. Tu smo jedna za drugu da ginemo", zaključila je Jana.
