Kad se već Šmit i gospoda ambasadori pozivaju na Aneks 10 Dejtonskog sporazuma koji daje određena ovlašćenja visokim predstavnicima, onda se i Republika Srpska poziva na dio iz toga istog Aneksa u kome piše da visokog predstavnika potvrđuje Savjet bezbjednosti UN-a.
Kako se to radi?
Pa rezolucijama.
Šveđanin Karl Bildt mogao je da bude prvi visoki predstavnik jer ga je potvrdila Rezolucija 1031 od 15. decembra 1995.
"SB UN potvrđuje uspostavljanje funkcije visokog predstavnika i slaže se sa postavljanjem Karla Bildta", stoji u rezoluciji 1031 koju je saopštio SB UN.
Visoki predstavnik mogao je da bude i Španac Karlos Vestendorp od 1997. do 1999. kao i njegov nasljednik Volfgang Petrič koji je službovao od 1999. do 2002.
On je potvrđen Rezolucijom 1256 na sjednici trećeg avgusta 1999.
"SB UN slaže se sa prijedlogom Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira od 12. jula 1999. godine za imenovanje Volfganga Petriča kao nasljednika Karlosa Vestendorpa", piše u Rezoluciji 1256 koju je saopštio SB UN.
Niko nije rekao ništa ni protiv imenovanja Pedija Ešdauna jer je potvrđen u Ujedinjenim nacijama Rezolucijom 1396 od 5. marta 2002.
"Slažemo se, i želimo dobrodošlicu lordu Ešdaunu kao nasljedniku Volfganga Petriča", stoji u Rezoluciji 1396, a koju je takođe saopštio SB UN.
Nije osporavan ni Nijemac Kristijan Švarcšiling, koji je u BiH radio 2006. i 2007. godine. Njega je naslijedio Slovak Miroslav Lajčak, takođe potvrđen na Ist Riveru.
"Pozdravljamo odluku od 19. juna 2007. da nasljednik Kristijana Švarcšilinga bude Miroslav Lajčak", piše u pomenutoj Rezoluciji.
Onda, 2009. godine, dolazi najdugovječniji visoki predstavnik, Austrijanac Valentin Incko koji je u BiH službovao nevjerovatnih 12 godina.
Ali, potvrđen je Rezolucijom 1869 od 25. marta 2009.
"Pozdravljamo i slažemo se sa prijedlogom Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira od 13. marta 2009. da Valentin Incko naslijedi Miroslava Lajčaka", piše u pomenutoj Rezoluciji.
A onda dolazi Inckova ostavka u avgustu 2021. kada je nametnuo Zakon o negiranju genocida i pobjegao kući, a za svog nasljednika predstavio Kristijana Šmita koga je predložio Upravni odbor Savjeta za provođenje mira u BiH, grupa stranaca koja visokom predstavniku daje političke smjernice.
Rusija je to tijelo napustila nakon dolaska Šmita jer nije potvrđen u UN-u.
Neki to pravdaju time da to i ne mora da bude. Ako ne mora, zašto u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma piše da mora?
"Imajući u vidu složenost sa kojom se suočavaju, strane traže imenovanje visokog predstavnika, koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama Savjeta bezbednosti Ujedinjenih nacija", stoji u Aneksu 10.
Dakle, Šmit nije potvrđen u Ujedinjenim nacijama, a trebalo je da bude.
Zato ga Republika Srpska ne priznaje. I šta god nametao, neće proći. Jer nenormalno je da neki stranac može da ukida odluke najvišeg zakonodavnog tijela.
Pogotovo neki stranac koji nema legitimitet. Vrijeme je da se Šmitu, i svim drugim strancima koji žele da se ovdje radi onako kako oni narede, konačno kaže ''Dosta je!''.
