Na današnjoj sjednici Ustavni sud Republike Srpske donio je odluku kojom je utvrdio da Pravilnik o testiranju zaposlenih u Gradskoj upravi Grada Banjaluka nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o lokalnoj samoupravi.
Neustavnost navedenog akta očituje se u tome, zaključio je Ustavni sud, što je Gradonačelnik Grada Banjaluka Draško Stanivuković njegovim donošenjem izašao iz okvira svojih zakonskih ovlašćenja čime je povrijedio relevantnu odredbu Zakona o lokalnoj samoupravi i ustavno načelo zakonitosti akata, što ovaj normativni akt u cijelini čini neustavnim sa formalno pravnog aspekta.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković uveo je za zaposlene u Gradskoj upravi testiranje na alkohol i drogu.
Testu je trebalo da budu podvrgnuti svi za koje se posumnja da su konzumirali nešto od nedozvoljenih sredstva, posebno u slučajevima kada dođe do incidenta ili povrede na radu.
“Testiranje zaposlenih nije potrebno unaprijed najaviti”, stoji u Pravilniku o testiranju zaposlenih u Gradskoj upravi Grada Banja Luka na alkohol i druga sredstva zavisnosti.
U Banjoj Luci je danas održana Dvije stotine i osamdeset i četvrta redovna sjednica Ustavnog suda Republike Srpske na kojoj je, u skladu sa Ustavom i zakonom utvrđenim nadležnostima ovoga Suda, odlučivano o ustavnosudskim predmetima koji se tiču saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom, odnosno saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonima Republike Srpske, kao i o drugim stvarima iz oblasti poslovanja Ustavnog suda.
Ustavni sud je takođe donio i odluku kojom je utvrđeno da Odluka o kreditnom zaduženju Opštine Gacko nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske. Osporenom odlukom, naime, nije propisana vrsta kreditnog zaduženja, kamata i drugi elementi odluke koji su propisani Zakonom, a ne postoje ni dokazi o saglasnosti Ministarstva finansija Republike Srpske za kreditno zaduženje, te ispunjenost pojedinih proceduralnih uslova za njeno donošenje. Ustavni sud je stoga ocijenio da osporena odluka nije saglasna sa zakonom i da, posljedično tome, nije u saglasnosti ni sa ustavnim načelom zakonitosti akata.
Na istoj sjednici Ustavni sud je donio i odluku kojom je utvrđeno da član 4. Odluke o komunalnim taksama Grada Banjaluka nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim taksama. Osporenim normama kasiranog člana propisana su pravila oslobađanja od plaćanja komunalnih taksi. Prema ocjeni Ustavnog suda, neustavnost i nezakonitost ukinutih odredaba proizlazi iz toga što je relevantnim zakonom određena obaveza jedinica lokalne samouprave da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu istog zakona usklade svoje odluke o komunalnim taksama sa zakonskom odredbom, a što Skupština Garada Banjaluka nije učinila i tako usaglasila osporene odredbe sa navedenom odredbom zakona. Time je, ujedno, donosilac predmetnog normativnog akta povrijedio i ustavno načelo zakonitosti.
Naposljetku, Ustavni sud je donio i odluku kojom je utvrđeno da dio člana 5. tačka 7) podtačka b) koji glasi „... interni revizor ...“ Kolektivnog ugovora za zaposlene u gradskoj upravi Grada Bijeljina nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave. Neustavnost i nezakonitost ukinutog dijela navedene odredbe očituje se u tome što pomenutim zakonom radno mjesto „interni revizor“ u jedinici lokalne samouprave ulazi u grupu izvršilačkih radnih mijesta, dok je osporenim propisivanjem isto radno mjesto svrstano u sedmu platnu grupu – poslovi na rukovodećim radnim mjesto. Shodno tome, Ustavni sud je i u ovom slučaju konstatovao da je, zbog utvrđene nesaglasnosti podzakonskog akta sa odredbom zakona, došlo do povrede ustavnog načela zakonitosti.
Ustavni sud je, pored navedenih odluka, donio odluke kojim su odbačeni prijedlozi, odnosno nisu prihvaćene inicijative za ocjenjivanje ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o visokom obrazovanju, Zakona o igrama na sreću i Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, te ustavnosti i zakonitosti pojedinih podzakonskih opštenormativnih akata. Ustavni sud je, naposljetku, donio rješenje kojim je obustavio postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti osporene odredabe podzakonskog akta, jer su prestali postojati procesni razlozi za njegovo daljnje vođenje.
Ustavni sud je, takođe, pored navedenih ustavnosudskih pitanja odlučivao i o drugim pitanjima iz domena svoga poslovanja.
