Pola godine u rodnim Stričićima, pola u Austriji u kojoj je zaradio penziju, tako dane provodi Vitomir Čeprkalo. Ne skija, ali kaže jedva čeka da sa unucima šeta po stazama skijališta na Manjači. Preporodilo bi to ovaj kraj.
"Jer bili bi tu turisti ljudi bi prodavali svoje proizvode. Ovo je stočarski kraj, ljudi proizvode sir, kajmak, mlijeko, onda ima voća. bilo bi tu i rakije da se popije, i svega ponešto. Imaju ljudi siju i bašte, svega ima. Sad ljudi ovdje odgoje tele nemaju kome prodati. Kad bi to bilo, to bi bilo dobro", rekao je Vitomir Čeprkalo.
Rada i Dušan Krivokuća, isto austrijski penzioneri, kažu kad Austrija može imati skijališta može i naša Manjača. Rada je penziju zaradila u turizmu. Ako zatreba radnika, kaže Rada, spremna je priskočiti.
"Bilo bi mi drago da uspije, da omladina živne da se narod počne vraćati u selo. Evo vidiš ja i djed, vamo jedna baba, dolje jedna baba i više nikoga nema. Ja imam kuću u Banjaluci isto zaključanu. da dođe sreća i taj turizam da krene ja bih odmah iznajmila kuću i dala u najam", rekla je Rada i Krivokuća
U debelom hladu u Stričićima godišnji odmor provodi i Brane Pajić. U Novi Sad je otišao kao srednjoškolac, ali na Manjaču dolazi svaki mjesec po pet dana. Priča da je i more zamijenio rodnim krajem, a kada se izgradi skijalište - uživaće punim plućima.
"Obradovalo me je jako, zato što ova nadmorska visina to i obećava i mislim da će biti pun pogodak", rekao je Brane Pajić.
Već znatiželjno pogledaju stanovnici Manjače prema brdima na kojima je planirana izgradnja skijališta. Sa nestrpljenjem isčekuju prve bagere, mašine i radnike.
Stanovnici Manjače, posebno Stričića koji su najbliži budućem skijalištu, kažu da je ova višemilionska investicija možda posljednji pokušaj i posljednja nada da se ožive ovi krajevi. Očekuju da bi osim dolaska turista u ove krajeva se moglo vratiti i stanovništvo koje već decenijama odlazi iz ovih krajeva trbuhom za kruhom.