Granatiranje, a onda i pokušaj pješadijskog proboja u Doboj iz pet pravaca. Glavni napad bio je na Vili, prisjeća se Predrag Lukić, pripadnik posebne jedinice policije. Protivnička vojska na tom mjestu ušla je u teritoriju sa zadatkom da krenu na grad. Vodile su se, kaže, borbe prsa u prsa.
“Ako je neprijatelj ušao i ti dolaziš ispred njega staješ, ne znaš ni ko je ni šta je, bilo je situacija moj drugar pokojni je previo protivničkog vojnika razumijete, to je takva bila situacija ko nije doživio teško je opisati”, rekao je Predrag Lukić, učesnika bitke.
Svemu je prethodilo nekoliko neuobičajeno mirnih dana. Bez puškaranja i upozorenja obavještajnih organa izrodila se velika operacija duž cijele linije.
“Brzo je bilo je uočljivo pravci dejstva jer se u kominikacija osjetilo da su velike snage u pitanju i da je cilj da ovladaju ključnim objektima prirodnim, ova uzvišenja kao što je Londža, Putnikovo Brdo da bi time se učvrstile tačke”, navodi Dimšo Živanović, komandant Dobojske brigade.
Odbrana je brzo konsolidovana. Osujećen je plan neprijatelja, zbog čega bitka na Petorvdan ima vojno i strateški nemjerljiv značaj.
“Zato što bi oslobodilo veliki broj neprijateljskih snaga koje su, to jest spolilo bi tuzlanski i zenički korpus i oslobodilo bi veliki broj njihvoih snaga koje bi bile angažovane na nekim drugim područjima”, kaže Petar Tubić, Boračka organizacija Doboj.
Da je Doboj pao u neprijateljske ruke, grad bi preživio velike gubitke. Na Petrovdan je odbranjen ne samo Doboj, nego i Srpska.
„Svakao da je on značajan ne samo za grad Doboj već i za Republiku Srpsku, za nas možda najvažniji i najbitniji datum da sačuva se stanovništvo i grad Doboj ostane u Republici Srpskoj“, izjavio je Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja.
Ključne borbe su trajale dva dana, akcije čišćenja skoro mjesec. Poginula su 34 pripadnika vojske i policije, a njih 76 je ranjeno.
