"U Republici Srpskoj još uvijek nemamo tehničke mogućnosti za ovaj način izvršenja kazne zatvora u prostorijama u kojima lice stanuje, tako da ih u tom smislu u praksi i ne koristimo“, rekao je Miloš Bukejlović, ministar pravde u Vladi Republike Srpske.

Niz je prednosti koje idu u prilog uvođenju ovakve vrste mjera, smatraju advokati. Jedna od njih svakako je finansijska olakšica koju bi država imala. Velike i pozitivnije efekte ova mjera imala bi na osumnjičene, ali i njihova prava. 

„Kako pravo na porodični život, da bi mogli da budu sa svojom porodicom pa i to elementarno pravo kretanja barem po kući i da se ne bude po pritvorskim jedinicama. Svaki pritvorenik košta državu, bilo smještajni kapaciteti, bilo prehrambeni kapaciteti gdje bi u ovakvim situacijama i sa tim elektonskim nanogicama, kako se zovu, ti troškovi padali na same osumnjičene koji bi u toj fazi bili u svojim domovima“, kaže advokat Aleksandar Jokić.

Nanogice se već duže vrijeme koriste i u zemljama regiona, kažu bjezbjednjaci.  Neophodno je poručuju, obezbijediti kako tehničku podršku tako i normativno pravne pretpostavke. Radi se o elektornskim uređajima i softverskim programima koji mogu pratiti te uređaje. 

„Takav softver bio bi vjerovatno pri ministarstvu unutrašnjih poslova ili minstarstvu pravde. Stvar je kako se država sam opredijeli oko toga. Narukvice se pojedinačno uzimaju, nisu za jednokratnu upotrebu, jer kad joj prestane potreba na jednom licu ona se može primijeniti kod drugog lica a softver kao i svaki drugi softver košta, ali sasvim sigurno da nije to nepremostiva prepreka za pravosudni sistem u Republici Srpskoj“, izjavio je Slobodan Župljanin, dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu.

Lice koje bi nosilo nanogicu ne bi svaki dan moralo da se privaljuje u policijsku stanicu. Sa druge strane lakše bi bilo i policijskom službeniku jer bi na taj način mogao obavljati druge poslove.