Bliznakinje se dobro oporavljaju poslije intervencije. To je prva transplantacija jajnika u Srbiji, regionu, ali i van granica Amerike.

"Sve je prošlo kako treba, mi smo nedavno uradili tu transplantaciju između dvije jednojajčane sestre bliznakinje, od kojih je jedna ušla u prijevremenu menopauzu u ranim tridesetim godinama i nije imala djece. Druga sestra je već dobila dvoje djece i sada je ona jedan dio jajnika dala sestri da bi mogla da vrati hormonsku funkciju i rodi dijete", objašnjava ginekolog i stručnjak za reproduktivnu medicinu, prof. dr Milan Milenković za "RTS".

Prema njegovim riječima, očekuje se da bi već krajem ove ili početkom naredne godine mogla da ostane trudna.

Kod jednojajčanih bliznakinja je poznat fenomen da jedna od njih može da uđe u prijevremenu menopauzu jer se njihov embrion mnogo ranije dijeli, a većina jajnih ćelija završi kod druge bliznakinje.

"Ovo je prva transplantacija jajnika u našoj zemlji i prva transplantacija između jednojajčanih bliznakinja koja je urađena van Amerike. U SAD je zahvat urađen kod desetak pacijentkinja i sve su one dobile djecu, ali u Evropi i ostatku svijeta do sada nije rađen", ističe Milenković.

U svijetu je oko 200 djece rođeno poslije transplantacije jajnika.

Oporavak pacijentkinje ide brzo, operacija i postoperativni tok je prošao uredno i sad se hormonska funkcija vraća.

"Naše vizije su počele da se ostvaruju. Sa profesorom Milenkovićem se znam već 20 godina i maštali smo o ovome još početkom vijeka. Samo hoću da poručim da vizije svih nas mogu da se ostvare ukoliko radimo, sarađujemo i uključimo sve naše potencijale da dođemo do nekog cilja", navodi urogenitalni hirurg, prof. dr Miroslav Đorđević.

Prije šest godina prvi put je u Srbiji urađena transplantacija materice, urađena je transplantacija testisa kod jednojajčanih blizanaca i sada transplantacija jajnika.

"Mi smo jedinstvena zemlja u svijetu gdje se transplantacija genitalnih organa pokazala veoma uspješnom. Imali smo sreće da su u sva tri slučaja kandidati bili jednojajčani blizanci i da nismo morali da uključujemo dosta tešku imunosupresivnu terapiju koja je neophodna protiv odbacivanja", objašnjava Đorđević.

Napominje i da se svi ovi projekti i zahvati pripremaju godinama, pa i decenijama.

"Milan vrlo dobro zna kroz šta je prošao tokom usavršavanja transplantacije materice u Geteborgu. Počeli su sa miševima, a stigli do situacije da može da se radi na živim ljudima. Trenutno sam rukovodilac projekta u kojem se pripremamo za transplantaciju penisa, ali sve za sada radimo na kadaveričnim studijama na Institutu za sudsku medicinu", kaže Đorđević.

"Uvježbavamo sve te tenike da nema nekog nedostatka. Kada se uđe u salu, onda više nema izlaska. Moramo da uspijemo, a zato moramo da budemo pripremljeni", zaključuje Đorđević.