Hrišćani slave Vaskrs tri dana, pa su u kalendaru Srpske pravoslavne crkve crvenim slovom obilježeni Vaskršnji ponedjeljak i Vaskršnji utorak.

Vaskrs se slavi od vremena prvih apostola i njegovo načelo i suština objašnjavaju se riječima Svetog apostola Pavla, zapisanih u apostolskim djelima: “Ako Hristos ne vaskrsne, prazna je propovijed naša i prazna je vjera naša”.

Praznovanjem Vaskrsenja hrišćani naglašavaju svoju vjeru i pobjedu života nad smrću.

Prema vjerovanju, u nedelju rano, prije zore, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva, Salomija i neke druge žene pošle su sa spremljenim mirom na Hristov grob.

 Veliki kamen kojim je Hristov grob bio zatvoren odvaljen je, a grob prazan!

Na kamenu je sjedio anđeo Gospodnji, sa licem kao munja i odijelom bijelim kao snijeg. Stražari vojnici su ukočeni od straha. Anđeo blagovijesti je rekao mironosicama: "Ne bojte se, jer znam da Isusa raspetoga tražite".

On im je rekao da tu vijest pronesu narodom, i da to što prije objave učenicima njegovim da je vaskrsao. Žene kreću, a u isto vrijeme zbunjeni vojnici, stražari trče u grad da obavijeste jevrejske glavare o onom što su vidjeli.

Raduju se ljudi, raduje se sva priroda! Hristos je vaskrsao, đavo i smrt su pobijeđeni! Svojim čudesnim vaskrsenjem Gospod Isus Hristos otvorio je i nama put u život vječni, otvorio put ka konačnom vaskrsenju mrtvih u posljednji dan, dan Njegovog drugog dolaska.

U većini naših krajeva Vaskršnji praznici traju tri dana. Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.

To je zapravo jedna jedina stvar, koju pravi i iskreni vjernici nikako ne bi smjeli da zaborave da urade na ovaj dan. Dakle, da nastave da se vesele i tu radost podijele sa najbližima. Prema narodnom vjerovanju, oni koji se ogluše o ovo jednostavno "pravilo" prkose Bogu i Hristosu i neće im ići u životu "kako treba".

To je vrijeme kada se okuplja rodbina i iz udaljenijih krajeva. U mnogim mjestima se organizuju litije, uključujući i manastir Hilandar.

Tamo, rano izjutra, po završenoj službi u hramu, monasi izlaze iz manastirske porte, noseći crkvene predmete, na čelu sa ikonom Bogorodice Trojeručice. Krećući se laganim hodom u povorci, poju svo vrijeme tropare Bogorodici i obilaze mjesta: Krst cara Dušana, spomen mjesto Bogorodici podignuto na mjestu gdje je uginula mazga koja je donijela ikonu Bogorodice Trojeručice iz Jerusalima, kosturnicu gdje se čuvaju kosti upokojenih monaha, a onda se vraćaju u manastir i ponovo ulaze u hram.