Za opstanak mu je potrebno mnogo sunčeve svjetlosti, pa najčešće živi na otvorenim stjenovitim područjima gdje može da se sunča. Za sunčanje u miru mu pomaže savršena kamuflaža.

Ne kreću se mnogo, ali kada to čine, mogu da budu veoma brzi, posebno ako je u blizini predator. Noću se zakopava u pijesak.

Kada naiđe opasnost, on ima nekoliko odbrambenih metoda, od kojih je jedan veoma neobična.

Najprije, se brani bodljama, može i da se zakopa u pijesak, a ako ništa od toga ne odbije napadača, onda primjenjuje veoma neobičnu tehniku.

Teksaški rogati gušter ima sposobnost da pošprica neprijatelja sa mlazom krvi koja izlazi iz njegovih očiju. Mlaz krvi, koji može dostići i do 1,5 metar, miješa se sa "neukusnim hemikalijama" koje teraju predatora.

Ovaj način odbrane pokazao se veoma efikasnim protiv predatora kao što su vukovi i kojoti, međutim, čini se da nema mnogo efekta kada su u pitanju ptice grabljivice.

Kako to rade?

Rogati gušteri imaju dva mišića koja oblažu glavne vene oko očiju. Kada se ovi mišići stegnu, prekidaju dotok krvi u srce, a ona nastavlja da teče u glavu, u predio oko očiju. Krv zatim preplavljuje očne sinuse.

Brzim kontrahovanjem ovih mišića, pritisak se povećava i na kraju dolazi do pucanja tankih membrana sinusa.

Kada membrane puknu, iz očiju guštera izleće mlaz krvi. Proces se naziva auto-hemoragija. 

Način na koji gušteri poslije regenerišu membrane, nije do kraja poznat, ali poznato je da u veoma kratkom roku mogu da ponove čitav proces.

(Nacionalna geografija)