Naučnici vjeruju da bi genetskim modifikovanjem drveća mogli da riješe klimatske probleme. "Moramo ukloniti ugljen-dioksid iz naše atmosfere", navodi profesor Čarls Delisi sa Univerziteta u Bostonu.
Glavni razlog za promjene u zemljinoj atmosferi, napominje on, jeste velika količina ugljen-dioksida koja nastaje zbog ljudske aktivnosti.
Ako čovječanstvo uspije da smanji emisiju ugljen-dioksida ili pronađe način kako da ga ponovo koristi, zemlja bi mogla biti spasena.
Upravo tom idejom vodili su se naučnici koji su proučavali kako biljke i drveće apsorbuju ugljen-dioksid.
Kako bi se poništile posljedice ljudske aktivnosti, treba zasaditi velike količine biljnog materijala, kojem trebaju godine da naraste i proširi se po zemlji.
Naučnik kanadske Šumske službe Arman Seguin predlaže "hakovanje" drveća.
On kaže da treba genetski modifikovati pojedine vrste drveća kako bi rasle brže i preživljavale u novim klimatskim uslovima.
Istraživanja su pokazala da starija stabla najbolje skladište ugljen-dioksid.
Tako najveća i najstarija stabla, koja čine jedan odsto drveća na svijetu, u svojoj biomasi skladište čak 50 odsto ugljen-dioksida iz šuma i tako ga uklanjaju iz životne sredine.
Postoji mnogo različitih načina na koje bi se šume mogle podstaći da više koriste ugljen-dioksid, a na samom vrhu je modifikovanje gena stabala, smatra genetičar Val Gidings, a prenosi mreža Si-Bi-Si.
I američki stručnjaci smatraju kako bi inovacije u biotehnologiji, poput genetskog modifikovanja drveća, mogle pomoći u smanjenju emisije ugljen-dioksida u svijetu.
Prije svega, misli se na korištenje CRISPR-a, specijalizovane tehnike mijenjanja DNK kojom naučnici mogu da precizno modifikuju organizam bez uvođenja stranog genetskog materijala.
Korištenje drveća za mijenjanje klime nije nova metoda. Godinama su upravo parkovi mjesta na kojima se intenzivno sadilo drveće i koja su nazivana plućima grada.
Ali, nisu svi naučnici uvjereni da je genetsko modifikovanje drveća najbolje rješenje. Oni upozoravaju da bi puštanje genetski modifikovanih biljaka u divljinu moglo donijeti više štete nego koristi.
"Plantaže na kojima drveće ubrzano raste je opasan eksperiment koji bi mogao da ugrozi naš ekosistem", upozorava Lusi Šarat iz kanadske Biotehnološke akcione mreže.
Ona navodi da ništa neće biti postignuto ako se počne sa genetskim modifikovanjem životinja i biljaka, a izostane mijenjanje svijesti društva, odnosno ako se ne prestane s uništavanjem biodiverziteta.
Bilo kakvo uplitanje u genetiku, poput ovog, zahtijeva široku raspravu o potencijalnim posljedicama takvog rješenja i spremnosti društva da se prilagodi svijetu koji se mijenja, smatra ona.
