Širom svijeta danas se obilježava Dan ljubavi - Valentinovo. Brojne legende govore o ovom prazniku, a običaji darivanja i obilježavanja se razlikuju od istoka do zapada. Glavni cilj praznika je proslaviti ljubav i uživati u vremenu provedenom s partnerom, prijateljima i porodicom.
U hrišćanstvu se na ovaj dan obilježava Dan sv. Valentina, pa otud i naziv Valentinovo. Sv. Valentin je bio prvi biskup grada Terni u Umbriji, stotinjak kilometara od Rima, za vrijeme pape Viktora I. U doba svojeg biskupskog ređenja 197. godine, imao je Valentin svega 22 godine. Mučeničku smrt pretrpio je u dobi od 63 godine, te je pokopan na mjestu gdje je u IV. vijeku podignuta crkva, da bi početkom 17. vijeka sazidana katedrala; u Ternijskog katedrali se i danas čuva svečevo tijelo.
Par koji je umro prije vjenčanja
Valentinovo se od davnina obilježava dan prije paganskog rimskog praznika bogova Pana, Fauna i Luperka - tj. paganskog blagdana plodnosti. Povezanost sv. Valentina uz pitanja ljubavi potiče iz legende o braku mlade hrišćanske s rimskim legionarom, koji je iz ljubavi prema njoj također postao kršćaninom. Tokom priprema za brak oboje su na smrt oboljeli, a svetac je njihov brak blagoslovio dok su njih dvoje umirali u samrtnom zagrljaju na bračnoj postelji.
Odbio naredbe cara
Druga legenda koja se prenosi u SAD-u i Engleskoj kaže da je sv. Valentin živio u Rimu u doba kada je car Klaudije Gotski naredio je da se njegovi vojnici ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće srčano boriti u njegovim ratovima, već će radije gledati da sačuvaju život kako bi ostali sa svojim porodicama. Svi sveštenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku, pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Međutim, svećenik po imenu Valentin odbio je carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu, a 14. februara (večer uoči rimskog proljetnog praznika Luperkalija) su mu odrubili su glavu.
Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo hrišćanstvo, sveštenstvo je odlučilo spojiti praznik Luperkalija i smrt Svetog Valentina u jedan. Makar se takva legenda zapisuje već dosta davno, riječ je o životopisima svetaca bez istorijske vrijednosti - koja je možda poticala iz činjenice da je kod Flaminijskih vrata (gdje je u davnini počinjala Via Flaminia, koja je vodila prema Umbriji i Terniju, gdje je sv. Valentin bio biskup) postojala drevna crkvica posvećena sv. Valentinu.
Čestitka iz zatvora
Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orleanski. Namjenio ju je svojoj supruzi dok je bio u zarobljeništvu u u Engleskoj. Simbol je Valentinova i Kupid, starorimski bog ljubavi. Često se prikazuje kako drži luk i strijelu jer se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom odmah zaljubi.
