I premda se čini da smo o glumici i humanitarki sve već čuli, vidjeli i pročitali, reditelj Helena Coan odlučila je u novom dokumentarcu Audry istražiti dosad neispričanu, intimniju priču. Intervjuiišući neke od njoj bliskih osoba, uključujući njenog sina Seana Ferrera i unuku Emmu, film baca novo svjetlo na ikonu, otkrivajući stvarnu osobu pokraj kreiranog imidža.

Kao što je glumičina unuka u filmu rekla: “Najbolje čuvana tajna jeste da je Audrey bila tužna. Rastužuje me… za ženu koju je svijet toliko volio, da pati od manjka ljubavi je tužno.”

Nesigurnost koju su u njoj izazvale teške ratne godine i očev odlazak, koji ni u odrasloj dobi nije iskazao naklonost prema Audrey, dobro je prikrivala na ekranu, ali kao što je i sama izjavila, modom: “Odjeća mi daje mnogo samopouzdanja.”

Osjećala je pritisak da bude savršena, željela imati manja stopala (nosila je cipele broj 43-44), veće obline i plavu kosu, kao neke njene kolegice, no ipak, publika se zaljubila u njen aristokratski izgled i šarm.

Iako su neki kritičari i gledaoci ostali pomalo razočarani, očekujući da će se u filmu više govoriti o njenim ulogama i filmskoj karijeri, oni koji su željeli upoznati stvarnu osobu kakva je bila kad se ugase svjetla reflektora, naišli su na ono što su tražili. Ne dotjeranu sliku kakvu smo navikli da vidimo, već ženu koja je savršena ne zbog onoga što svijet misli da bi trebala biti, već zbog onoga što jeste.

(elle.hr)