DNK sadrži mnogo više informacija nego što i možemo da zamislimo. Iako naučnici još uvijek ne mogu da daju jasan odgovor na pitanje šta najviše utiče na karakter ljudi – okolina, geni ili vaspitanje, mnoge studije su pokazale da ne nasljeđujemo samo izgled već.

Fobije

Prenošenje fobija kroz DNK je dokazala studija u kojoj su miševi trenirani da izbjegavaju sve mirise slične mirisu trešnjinog cvijeta. Ovo je uticalo na DNK subjekata tako da je dio DNK odgovaran za osjetljivost na ovaj miris bio aktivniji u spermatozoidima miševa-očeva. Kao rezultat, djeca i unuci su bili veoma osjetljivi na trešnjin miris i izbjegavali su ga, iako nisu imali pravi razlog za to. 

Ekstrovertnost

Neke karakterne osobine stičemo s godinama, a neke su već zapisane u našoj DNK. Na primjer, geni WSCD2 i PCDH15 su povezani sa ekstrovertnošću. Stoga, možda razlog što ste toliko društveni leži u vašim precima, a ne u činjenici da su vas roditelji upisivali na sve moguće vanškolske aktivnosti. Osim toga, postoji i genetska veza između ekstrovertnosti, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti.

Smisao za humor

Neki ljudi vjeruju da je smisao za humor naučena osobina koja zavisi od okoline u kojoj osoba odrasta. Ali, tokom studije je otkriveno da ljudi sa kratkim alelima na genu 5-HTTLPR pokazuju pozitivne reakcije i češće se smiju. Rezultati studije su potvrđeni i kada su u obzir uzete godine, pol, etnička pripadnost i simptomi depresije.

Podložnost stresu

Neki ljudi su podložniji stresu, a ova osobina se prenosi sa roditelja na djecu. Stručnjaci tvrde da ako je majka bila izložena stresu u trudnoći, njeno dijete će biti podložnije stresu u životu. Štaviše, ako su roditelji bili pod stresom dugo prije nego što su dobili dijete, postoji rizik da je hronični stres oštetio hromozome.

Sklonost zavisnosti

Geni i nasljedne osobine su od 40 do 60% odgovorni za razvoj zavisnosti. Na primjer, veza između zavisnosti i gena D2 proučena je do detalja. D2 je tip dopaminskog receptora. Ljudi kod kojih ovi receptori ne rade dobro, skloniji su uzimanju supstanci koje izazivaju zavisnost.

Geni i nasledne osobine su od 40 do 60% odgovorni za razvoj zavisnosti.

Sposobnost da se naspavaju za nekoliko sati

Neki ljudi mogu da spavaju manje od 5 sati i da opet dobro funkcionišu. Postoji gen nazvan Tačerov gen, po premijerki koja je spavala samo 4 sata noću i sjajno se osjećala. Ljudi sa ovim genom ne samo da spavaju manje već i izvode bolje mentalne zadatke nakon što nisu spavali 38 sati. Inače, Tačerova nije jedina sa ovom supermoći – Tomas Edison, Nikola Tesla i Isak Njutn su takođe spavali manje od 5 sati.

Sklonost ka racionalizaciji i štednji

Kad se radi o novcu, naše akcije se u 30% slučajeva mogu objasniti prirodnim faktorima. Neki ljudi su genetski skloni štednji novca, bez obzira na visinu prihoda, pol i obrazovanje. Ovakvi ljudi rijeđe imaju loše navike poput pušenja i manje su podložni dijabetesu. Ovo se dešava jer su doslijedniji u ponašanju i imaju bolju samokontrolu, zahvaljujući svojoj DNK.

Muzikalnost

Studija na identičnim blizancima je pokazala da su ljudi koji su vježbali manje imali bolje rezultate od onih koji su vježbali više. Jedan od blizanaca je vježbao više od brata, ali nije mogao da nadmaši njegove muzičke sposobnosti. Naučnici objašnjavaju da neki aspekti talenta za muziku leže isključivo u našim genima i nemoguće ih je naučiti.