Ako je odgovor, često, vjerovatno većinu tih trenutaka možete da povežete sa momentima kada ste im prekidali igru i zahtjevali od njih da raspreme sobu jer je vrijeme za spavanje. Situacija je sljedeća: djeca ne vole promjene i nemaju osjećaj za vrijeme, niti im predstavlja nešto značajno činjenica da vi imate i drugih obaveza.

Posao roditelja nije uvek prijatan, i neko mora da bude odrastao (negativac) u cijeloj priči. Zato, sledeći put kada vaše dijete dobije instrukcije da je igri kraj i da je vrijeme za spavanje, pre nego što se pretvori u tasmanijskog đavola, isprobajte ova 4 laka koraka koja savjetuju stručni pedagozi.

Tajna je zapravo u načinu na koji vi reagujete na njihov bes. Djeca su puna emocija i još uvek ne znaju da ih kanališu, pa su suze, ljutnja i negovodanje najčešći oblici njihovog izražavanja. Vašim pravilnim pristupom možete skratiti vrijeme ljutnje ali ga i produžiti. Evo dakle šta treba da uradite:

KORAK 1 – Uputite djetetu značajan pogled i kažite:

“ Vidim da zaista želiš da nastaviš da se igraš sa svojim kockama”

KORAK 2 – Stvorite osjećaj koji poručuje da je to sasvim uredu, i recite:

“ U redu je što se osjećaš besno jer je vreme za igru završeno”

KORAK 3 – Napravite granicu

“Za danas je za sve nas igra sa Lego kockama završena. Vrijeme je da obučeš pidžamu”

KORAK 4 – Istaknite pozitivan deo:

“ Sutra ćemo se ponovo igrati zajedno i praviti šta ti želiš. Šta bi želeo sutra da pravimo?”

Ova tehnika je vrlo učinkovita jer prije svega vi ne ignorišete dijete i njegove emocije, već prolazite korak po korak kroz njegova uznemirena osjećanja.