Na ovom području Arktika nalazi se najstariji i najgušći led u regionu, koji je, sve do sada, odolijevao efektima klimatskih promjena.

Dok razbijanje morskog leda u ovom dijelu Arktika nikada nije bilo dokumentovano u prošlosti, stručnjaci kažu da se to dogodilo čak dva puta ove godine zbog toplih vjetrova i vrelih temperatura, prenosi Gardijan.

Vode na sjevernoj obali Grenlanda nalaze se u jednom od najhladnijih dijelova Arktika i dugo se pretpostavlja da će biti među posljednjima koji će doživjeti efekte topljenja koji su vidljivi u drugim područjima.

Međutim, nakon neuobičajeno toplog februara i visokih temperatura početkom avgusta, izgleda da ovo više ne važi.

Topljenje leda sada je stvorilo najveći jaz od obale koji je ikada zabilježen.

- Skoro sav led na sjeveru Grenlanda je prilično razbijen i mobilan - rekla je Rut Motram sa danskog meteorološkog instituta.

Drugi stručnjaci su na društvenim mrežama rekli za ovaj fenomen da je "zastrašujući".

Led na Arktiku nastavlja da se topi kao rezultat klimatskih promjena i to i dalje brine stručnjake.

Stepen morskog leda nastavio je da opada početkom ljeta, a stručnjaci vjeruju da će početkom septembra biti najniži u posljednjih 40 godina, otkako se mjeri.

- Tokom dvije nedjelje avgusta količina leda opala je na oko 65.000 kvadratnih kilometara dnevno, nešto brže od prosjeka od 1981. do 2010. godine kada je bio 57.000 kvadratnih kilometara dnevno - ističe Nacionalni centra za podatke o snegu i ledu.

EFEKTI NISKOG NIVOA MORSKOG LEDA

Količina leda na Arktiku počinje da opada oko marta, kada se završava zima.

NASA je nadavno izjavila da je maksimalna količina morskog leda ove godine niska, nakon tri druga rekordno niska mjerenja napravljena 2015, 2016. i 2017. godine.

Ovo može da dovede do brojnih negativnih efekata na klimu, vremenske prilike, biljni i životinjski svijet i autohtone ljudske zajednice.

Pored toga, led koji nestaje može da utiče na rute brodova kao i na obalnu eroziju i cirkulaciju okeana.

Obim morksog leda na Arktiku je 15. avgusta iznosio 5,7 miliona kvadratnih kilometara, što je niže od prosjeka, ali i dalje iznad rekordnog minimuma, objašnjavaju stručnjaci.