Jesu li ljudi dostigli vrhunac svoje inteligencije i slijedi li nam tokom sljedećih decenija pad IQ-a? Otkad su napravljeni prvi testovi inteligencije prije više od 100 godina, rezultati koje ljudi ostvaraju konstantno su se povećavali, što je prvi promijetio naučnik James Flynn osamdesetih godina, pa je taj trend nazvan Flynnovim efektom. Tokom jedne decenije prosječno su rezultati rasli za čak tri boda, dakle u jednom vijeku kvocijent inteligencije, prema testovima, porastao je za čak 30 bodova.

Međutim, u posljednje vrijeme taj je porast usporio, a u nekim slučajevima čak pokazuje i znakove pada, zbog čega se David Robson s BBC-ja zapitao jesmo li zaista dostigli vrhunac naše inteligencije, šta to znači za budućnost i postoji li način da ponovo preokrenemo trendove i promjenom načina učenja "poradimo" na našem IQ-u. Od prvih ljudi koji su se kretali planetom do danas, rasla je površina ljudskog mozga, a iako postoje brojni potencijalni uzroci tome, Robson kao jedan od najvažnijih ističe odgovor na "povećane kognitivne zahtjeve života u zajednici". Naime, kako su ljudi počeli živjeti u grupama i zajednicama te zajedno raditi, počeli su dijeliti ideje i izume koji su rezultirali novim otkrićima i inovacijama poput alata i oružja za lov, za što je bila potrebna inteligencija za posmatranje i učenje od drugih.

IQ testovi

S prvim testovima inteligencije koji su se pojavili početkom prošlog vijeka, koji su bazirani na činjenici da su mnoge kognitivne sposobnosti povezane, napokon smo mogli mjeriti intelektualni potencijal ljudi. Pokazalo se, iako ti rezultati nisu savršeni te da na uspješnost ljudi utiču brojni faktori, da su IQ testovi odlični pokazatelji performansi pri obavljanju brojnih zadataka te pokazuju kapacitet učenja i procesuiranja kompleksnih informacija, što pogotovo dolazi do izražaja u npr. predviđanju akademskog uspjeha ili učenju novih vještina.

Tokom godina rezultati IQ testova su standardizovani, to jest mijenjaju se i normiraju svakih nekoliko godina kako bi prosječna brojka uvijek bila 100, što znači da rezultat postignut danas i prije nekoliko decenija nije jednak, iako je ta brojka ista. Na taj fenomen upozorio je Flynn, a kao jedan od razloga povećanja ljudske inteligencije tokom posljednjeg vijeka Robson naglašava "promjenu intelektualnog okruženja" jer se danas od malih nogu djecu učimo kritičkom i apstraktnom razmišljanju.

Međutim, nakon decenija velikog rasta, od sredine devedesetih primjetna je stagnacija i pad rezultata ostvarenih na IQ testovima – na primjer, u Finskoj, Norveškoj i Danskoj nakon sredine devedesetih prosječni kvocijent inteligencije pada za 0,2 boda godišnje.

Kritičko i racionalno razmišljanje

Razloge takvog pada i uzroke negativnih trendova teško je objasniti. Jedna od mogućnosti odnosi se na obrazovanje koje je manje stimulativno u odnosu na raniji periode, a kao primjer navodi se činjenica da je u ispunjavanju nekih IQ testova važna mentalna aritmetika, dok su danas učenici i studenti navikli koristiti kalkulatore.

Prema nekim naučnicima, Flynnov efekt odnosi se samo na određene vještine. Na sličan način kako sa različitim fizičkim vježbama treniramo i jačamo samo određene mišiće, tako vježbamo i učimo određene intelektualne vještine, ali ne vježbamo ih sve na isti način. Na primjer, dok je postignut veliki napredak u apstraktnom razmišljanju, Robson kaže da nismo isti napredak postigli kada je u pitanju kreativnost, pri čemu ne misli na umjetničku kreativnost, već sposobnost pronalaženja novih i kreativnih rješenja za probleme, to jest na drugačiji i originalni način razmišljanja te na donošenje ispravnih i racionalnih odluka.

Iako bi zaustavljanje negativnog trenda pada IQ-a trebao biti prioritet, novinari BBC-ja kažu da je za budućnost veoma važan razvoj vještina koje nisu direktno povezane s kvocijentom inteligencije, ali koje bi nam pomogle da razvijemo kreativniji i racionalniji način razmišljanja i bolje koristimo mozak.