Čitav život govorimo ženama da su previše glasne, previše zavodljive, previše seksualne, previše lude, previše emotivne, da su preosjetljive, da ne trebaju biti spontane i da treba da se primire.
Sa druge strane, muškarcima se govori da treba da budu jaki, hrabri i dostojanstveni, da žrtvuju sopstvene želje, da se ne oslanjaju ni na koga i da se uvijek čvrsto drže. Svako od nas osjeća ovu borbu u sebi.
Kada kažemo ženi da je “previše”, ona možda više neće željeti da dođe do izražaja. Plaši se da pusti ono što je divlje u njoj, da stavi sebe na prvo mjesto, da pusti svoj glas.
Kada se ženu voli u svoj njenoj punoći do srži, ona tada otkriva onu najnježniju, najljepšu i najbrižniju stranu koju ne možeš ni da zamisliš. Tada će te voljeti, milovati i tebi biti posvećena.
Voljeti ženu u njenoj punoći znači dopustiti intuitivnom i kreativnom dijelu sebe da raste. Tada se rađa obilje, ljubav, fantazija i realnost.
Kada muškarcu poručujemo da treba da bude jak, čvrst i stoički podnosi sve, tada on ne osjeća da može sa nama podijeliti svoje strahove, svoju ranjivost, svoju nesigurnost. Voljeti muško u njegovoj mekoći znači voljeti njegove slabosti i strahove, reći mu da je voljen takav kakav jeste, to je ono što rađa hrabrost i snagu.
Tada je muškarac u stanju da se bori do zadnjeg daha za ono što voli. Stajaće u vatrenim dubinama pakla ako mu se vjeruje. Voljeti muško u njegovoj blagosti znači otvoriti sebe prema njegovoj moći i njegovoj strasti. Tada se rađa hrabrost, vjera, čast i stabilnost.
Svako od nas u sebi ima ženstvenu i muževnu stranu, a jedinstvo ove dvije energije je ono što nam omogućava da volimo svijet oko sebe. Ova integracija duše će zaustaviti podjelu, strah, projekciju i osudu, piše Lola magazin.
