Organizatori premijere filma u Srbiji su Kinoteka Republike Srpske i Matična biblioteka Istočno Sarajevo, u saradnji sa Jugoslovenskom kinotekom i uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji.

Film je snimljen po motivima knjige "Ratni dnevnik – Pale 1993-1995" farmaceuta Jeni Ligtenberg, koja je iz Holandije došla na Pale u namjeri da donese humanitarnu pomoć, ali je u ratnoj bolnici Koran ostala tri godine, nesebično pomažući ranjenicima, pacijentima i svima kojima je to bilo potrebno.

Osim Ligtenbergove, u filmu o njoj, između ostalih, govore i doktori Slavko Ždrale i Mirko Šošić, koji je rekao da je ona kao magnet svojom pojavom i pričom o Holanđanki koja voli Srbe, privlačila mnoge ljude iz brojnih vojnih i civilnih organizacija.

Svi ti ljudi su, kako on svjedoči, dolazili da vide osobu koja se protiv svih pravila politike i stava javnog mnjenja na Zapadu usudila da pomaže "lošim momcima", podsvjesno želeći da čuju zašto je tu.

On ostvarenje "Jeni, malo svjetlo sa zapada" vidi kao ratni film koji ne govori o oružju, vojskama, politici, ideologiji i blistavim pobjedama oružja.

"Ovo je priča o žrtvama rata i o posebnim ljudima, koji prkose državnim, nacionalnim i društvenim interesima i podjelama. Vođeni jedino plemenitim idejama humanizma da je čovjek najveće blago, takvi ljudi žrtvuju sebe do krajnjih granica izdržljivosti kako bi se borili protiv rata i pomagali žrtvama", smatra Šošić.

On je samo jedan od svjedoka da je Jeni Ligtenberg, u svojoj borbi da dokaže da su i Srbi žrtve rata, u ratnoj bolnici Koran radila bez plate i da je penziju, stečenu u Holandiji, trošila na ranjenike i djecu poginulih boraca kupujući im garderobu i sve što im je trebalo.

Usred rata i sankcija nabavljala je skupe lijekove iz Holandije, koje je kupovala tako što se zaduživala i otplaćivala ih od svoje penzije.

Reditelj Slobodan Simojlović smatra da je zbog svega što je Jeni Ligtenberg uradila za srpski narod u proteklom ratu u BiH film o njoj samo mali pokušaj da joj se odužimo.