U Vijećnici Banskog dvora u Banjaluci večeras je predstavljena knjiga "Spomenko i Ozren" autora Mileta Savića koja govori o Spomenku Gostiću (15), najmlađem borcu Vojske Republike Srpske poginulom u odbrambeno-otadžbinskom ratu, kao i o ljubavi tog dječaka prema planini Ozren i rodnom selu.
"Moja ideja vodilja bila je da napravim nešto o Spomenku kako ne bi bio zaboravljen, da se mladi naraštaji upoznaju o tome ko je bio Spomenko Gostić, te da se kaže nešto o njegovom poštenju, čestitosti, inteligenciji", rekao je Savić novinarima prije promocije.
On je podsjetio da je prošlo 26 godina od kada je Gostić dao život za Republiku Srpsku.
"Želio sam da Spomenko ne ode u zaborav, da mu se odužimo kao narod i kao ljudi", istakao je Savić.
Savić je o životu i pogibiji Gostića već snimio zapaženi dokumentarni film "Spomenko na vječnoj straži", čiji su dijelovi prikazani na večerašnjoj promociji.
Јedan od recenzenata knjige Milan Rakulj rekao je da je gest Mileta Savića da snimi prvo dokumentarni film, a potom i napiše knjigu vrijedan divljenja, jer je time izvukao iz zaborava jednog dječaka-ratnika.
On je dodao da je najveći utisak na njega u knjizi ostavio opis Spomenkovog djetinjstva, kao i pogibije ovog dječaka koju je vidjela njegova sestra od tetke, čuvši Spomenkove posljednje riječi: "Јoj boli, majko".
"Te riječi imaju i danas odjeka i mogu da se postave kao znak pitanja cijelom našem društvu - je li boli majko zaborav na tog dječaka", rekao je Rakulj.
Spomenko Gostić rođen je 15. avgusta 1978. godine, a poginuo 20. marta 1993. godine. Bio je vojnik i najmlađi odlikovani borac Vojske Republike Srpske.
On je 1992. godine živio sa majkom Milenom u selu Јovići nadomak Maglaja, koje je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom i ubrzo se našlo na prvoj liniji fronta. Majka mu je umrla na početku rata, nakon čega je živio sa bakom koja je u septembru 1992. godine poginula od granata takozvane Armije BiH.
Gostić se nakon toga prijavio u Vojsku Republike Srpske gdje je u početku bio kurir, a potom je razvozio hranu borcima na prvoj liniji fronta. Obavljajući povjerene zadatke, jednom prilikom je upao u minsko polje, gdje je lakše povrijeđen, a jednom je bio i ranjen.
U ofanzivi muslimanskih snaga na planinu Ozren narod se povukao iz Јovića, a Gostić je sa nekoliko vojnika branio selo. U martu 1993. godine, u granatiranju položaja srpske vojske pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen.
Umro je 20. marta 1993. u Јovićima na Ozrenu, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju u Gornjem Ulišnjaku.
