Predstavljajući ovu knjigu, Radivoje Kerović je rekao da se o njoj i njenom autoru decenijama nije moglo govoriti jer je to komunistički režim zabranjivao zbog Dangićeve uloge u redovima Jugoslovenske vojske u otadžbini i ogromnog doprinosa zaštiti srpskog naroda. 

Kerović je podsjetio da je Dangić rođen u Bratuncu 1897. godine, a osuđen i strijeljan pod lažnom optužbom "negdje u Sarajevu" 1947. godine. 

"Dangić i njegovo djelo i danas imaju veliki značaj i značenje i zaslužuju da se izučavaju, da se javnost s tim upozna", rekao je Kerović. 

On je podsjetio da je kao gimnazijalac u Tuzli Dangić uhapšen i kao najmlađi član "Mlade Bosne" proveo tri godine u zloglasnim austrougarskim zatvorima tokom Prvog svjetskog rata što je i opisao u svojim djelima. 

Prema Kerovićevoj ocjeni Dangić je bio svestran i uspješan. Nakon izlaska iz zatvora završava Pravni fakultet, radi kao službenik Kraljevine Jugoslavije i postaje žandarmerijski major. 

Uz to, Dangić piše pjesme, priče, pripovijetke, a reportaže objavljuje u listu "Politika". Napisao je i dva romana za koje je dobio nagrade Akademije kraljevine Jugoslavije. 

"Kao šef kraljevskog obezbjeđenja prati kralja Petra Drugog do Nikšića, ali ne ide sa njim nego se vraća u Beograd, stupa u vezu sa Dražom Mihailovićem koji ga postavlja za komandanta u Istočnoj Bosni gdje organizuje četničke jedinice i otpor, te oslobađa veliku teritoriju od ustaša", kaže Kerović. 

Dangić je u aprilu 1942. godine uhapšen kod Bajine Bašte i pripadnici Gestapoa ga prebacuju u NJemačku u logor. On bježi iz logora, učestvuje u Varšavskom ustanku protiv fašista i nakon gušenja tog ustanka predaje se Sovjetima koji ga šalju u poznati zatvor "Lubjanka". 

Odatle ga na zahtjev komunista isporučuju Jugoslaviji gdje mu se sudi i završava na strijeljanju. 

Kerović kaže da je Dangić bio ličnost izuzetnog formata, veliki patriota, uspješan strateg, diplomata, vojnik i izuzetno nadaren pisac čija djela i njihove poruke zaslužuju da se izučavaju, jer po svom kvalitetu ne zaostaju za najboljim književnim djelima. 

O Dangićevom djelu govorio je i jedan od priređivača ove knjige Nikola Drobnjaković iz Beograda koji je ocijenio da je Dangić bio izuzetno aktivan čovjek i povezan sa mnogim značajnim ličnostima svoga vremena, te da spada u red velikana srpske književnosti. 

Drobnjaković je rekao da srpski narod ima "najviše ubijenih književnika od bratske ruke" i da je nažalost, Dangić jedan od njih. 

Osim romana "Glad i tamnica", nagrađenog i objavljenog 1940. godine, Dangić je objavio i roman "Naše tamnovanje" dvije godine ranije. 

Drobnjaković je istakao da se izdavači knjige - "Riznica duhovnog blaga" iz Banjaluke i "Bernar" iz Beograda, obavezuju da će objaviti sva Dangićeva djela do kojih uspiju doći. 

Na književnom patriotskom konkursu 1940. godine Dangićev roman dobio je prvu, a knjiga Branka Ćopića drugu nagradu Srpske kraljevske akademije. 

Organizatori ove promocije bili su Svetosavska omladinska zajednica, Narodna biblioteka i Dom kulture iz Bratunca.