"Evo kako bi Ivo Andrić sažeo ono za šta je meni bilo potrebno 360 strana - Niko ne zna šta znači roditi se i živjeti na ivici između dva svijeta, poznavati i razumijevati i jedan i drugi, a ne moći učiniti ništa da se oni objasne među sobom i da se oni zbliže, voljeti i mrziti i jedan i drugi, kolebati se i povoditi cijelog vijeka, biti kao dva zavičaja bez ijednoga, biti svuda kod kuće i ostati zauvijek stranac. 

Ukratko, živjeti raspet, ali kao žrtva i mučitelj u isto vrijeme. To su ljudi sa granice, duhovne i fizičke, sa crvene i krvave linije, koja je usljed nekog teškog i apsurdnog nesporazuma potegnuta između ljudi, božjih stvorenja, između kojih ne treba i ne smije da bude granica", rekao je Kusturica na večerašnjoj promociji knjige u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu. 

On je naglasio da mu se sviđa reakcija ljudi na njegovu knjigu, zato što živimo u vremenu koje metaforički podsjeća na jednu epizodu iz knjige Čingiza Ajtmatova, u kojoj jedno pleme zarobi drugo i priprema robove tako što im na ošišanu glavu navlači ovčiju kožu, koja na suncu počinje da se skuplja i mrvi mozak, a ko preživi ostaje bez sjećanja i pretvara se u idealnog roba. 

"Kada ne bismo govorili o pokušaju da se svijest promijeni i da sekularno sveštenstvo, koje vlada ovdje, želi da nam od Kosova napravi figuru koja je anahrona i arhetipska i izlazi iz sfere u kojoj naše duhovno biće postoji, kada ne bismo spominjali Živojina Mišića i kada ne bismo Vidovdan obilježili 2014. u Andrićgradu, kada ne bismo bilježili ono što bilježimo i ne bismo imali aktivistički stav, podsjećajući ljude na vezu istorije i onoga što mi danas živimo, onda bismo imali tu priču o gubljenju pamćenja i pretvaranju u ono što jeste krajnji cilj korporativnog kapitalizma, da bez sjećanja postanemo dobri kupci i dobri robovi", rekao je Kusturica. 

Pisac, novinar i kritičar Muharem Bazdulj rekao je da je Kusturica jedan od rijetkih izuzetaka, koji se nijednog dijela svoje prošlosti nije odrekao i da drži kontinuitet koji se tiče političkih i ideoloških stavova, ali i u piscima koje priziva, kao što su Bohumil Hrabal i Čarls Bukovski, koji su imali dvije zajedničke crte - jako su voljeli pivo i bili su apolitični. 

"Za Kusturicu možeš da kažeš sve osim da je apolitičan, ali u njegovom prizivanju te dvojice može se vidjeti nostalgija za nekom drugom epohom, u kojoj ne bi morao da se pita šta mu ovo treba i ne bi uopšte morao da učestvuje u političkom životu u najširem smislu, nego bi mogao da se bavi samo umjetnošću", rekao je Bazdulj. 

Kusturičina knjiga, kaže on, svjedoči o jednom rijetkom kontinuitetu djelovanja i načinu da se živi bez fige u džepu, da se reaguje strastveno, ljudski, sa rizikom da pogriješiš, ali uvijek iskreno. 

On je dodao da u našoj kulturi nema čovjeka koji je nepravednije optuživan za razna nepočinstva od Kusturice. 

"Imate čitav jedan krug u Beogradu koji sebe smatra kosmopolitskim, a Kusturicu smatra nacionalistom. Kosmopolita znači građanin svijeta. Svijet ima sedam milijardi stanovnika. Za ove ljude, koje sam pominjao, svijet je u najboljem i najširem smislu 300 miliona Sjevernoamerikanaca i 300 miliona zapadnih Evropljana. Lako je reći da je Kusturica prepoznat i u Kini, i u Južnoj Americi, i u Rusiji, ali on je prepoznatljiviji od svih njih zajedno i u ovom dijelu sveta za kojim oni pate", rekao je Bazdulj. 

On je naveo da je u velikim italijanskim knjižarama, osim Predraga Matvejevića, Kusturica jedini Južnosloven čije knjige stoje među svjetskom književnošću. 

O Kusturičinoj knjizi govorili su i Manojlo Vukotić, direktor "Vukotić medije", izdavača knjige, LJiljana Smajlović, novinar, i Milo Lompar, profesor.