"Vrlo je indikativno da se obojica, i Handke i Andrić, nisu zakačili za srpsko pitanje zbog nacionalizma, nego iz osjećanja neravnoteže i nedostatka pravdoljublja. Taj element je Handkea i doveo do nas. Obojica su naši. Ne zbog poistovjećenja sa nacijom, već sa teškom pozicijom", rekao je Kusturica, koji će prisustvovati dodjeli Nobelove nagrade za književnost Handkeu.

On je podsjetio da su u vrijeme kada je Andrić trebalo da dobije Nobelovu nagradu jugoslovenske ambasade dobijale instrukcije da lobiraju u korist Miroslava Krleže.

"Ne može jedan Komšić iz Sarajeva da shvati da švedska princeza ne može da utiče na ljude koji se bave literaturom. On misli da je sve kao onda kada su Hamdija Pozderac i drugi jednim telefonskim pozivom mogli da završe sve. Ne može švedska princeza da utiče, kao što nisu mogla diplomatsko-konzularna predstavništva da nagovore te ljude da Krleža dobije tu nagradu", rekao je Kusturica za "Večernje novosti".

On je naglasio da je jedna od najvećih tekovina zapadne civilizacije da u rad institucija ne mogu da se upliću prsti vlasti i političara.

"Komšić, jedna sarajevska špenadla, koja pokušava da se ubode, ne zna da principi mezetluka na kojem se stvari završavaju na Zapadu, jednostavno ne funkcionišu", ističe Kusturica.

On navodi da je Handkeova pobjeda potpuno izvan trendova koji se uspostavljaju preko malih prenosilaca, malih država koje u tome učestvuju u saglasju sa velikim zadatkom.

"A veliki zadatak je uvijek bio isti. To je istočno pitanje i pomjeranje na istok. Šta je Kosovo nego to?", kaže Kusturica.

On naglašava da je propagandna mašinerija veoma jaka, ali da ona ne može da zahvati životne tokove.

"Život je mnogo jači od toga. Handkeov trijumf je pokazao da se njegova literatura poslije toliko godina uvriježila kao standard na Zapadu", ističe Kusturica.

Prema njegovim riječima, Handke je jedini čovjek koji je život iznajmio literaturi.

"Drugog ne znam! Samo slikari tako rade. U književnosti to nije zapamćeno. Bilo je raznih avanturista i ideja, kao što su Hemingvej ili Selin, koji su impuls života prenosili gotovo vjerno, ali nikada niko nije tako žudio za tim da istraje na životnom talasu, da se ta poezija prevede u dokument i da se nađe mjera u kojoj osjećanja nisu lažna", smatra Kusturica.

On kaže da je Handke posumnjao da je u građanskom ratu u Jugoslaviji propaganda osnovno oružje, te je otišao na ta mjesta i posvjedočio sam.

"Stigao je do nas, kako sam kaže, ne znajući da li je to zbog vjere ili zbog Boga, na putevima, gdje još postoje temelji veza između Konstantinopolja i Rima, Rima i Pariza, Pariza i Beograda, Beograda i Moskve. Na nogama je, koračajući, stigao do nas i odbio te apriorističke stavove koji su u prirodi stvari u ovom vijeku i na početku ove gungule u kojoj živimo do kraja ispolitizovani", rekao je Kusturica.

Kusturica navodi da je Handke zbog toga dugo trpio i da je zbog toga dodjeljivanje Nobelove nagrade upravo Handkeu vratilo vjeru u to da literatura ostaje van političkih tokova.

"To je rezultat velikih promjena koje su se u posljednje vrijeme desile na planeti. Uspostavlja se novo vrijeme. Divno je da je Zapad prepoznao i shvatio da tu, u svojoj bašti, imaju velikog pisca i da im to što misli nije bila prepreka da ga nagrade. A šta je trebalo da ga zbog toga linčuju? Kao što ga jesu linčovali lažni levičari, poput Žižeka i ostalih", rekao je Kusturica.

On je konstatovao da Handke nije žudio za tim da bude veliki.

"Pisao je svoju literaturu uporno, napisao je sedamdeset djela. A to što je provjeravao da je Zapad pretjerao u propagandi protiv nas, to je njegova lična stvar. I ona mu nije donijela Nobelovu nagradu. Nego je Nobelova nagrada potvrdila da čovjek može da misli i ono što oni na Zapadu ne moraju da misle, posebno kada je riječ o nečemu tako važnom kao što je književnost", ističe Kusturica.

Handkeu će nagrada, kao i svim laureatima, biti uručena sutra, 10. decembra, na dan smrti Alfreda Nobela, kako nalaže ceremonija.