Veliki srpski pisac i slikar Đura Јakšić /1838-1878/, koji je preminuo na današnji dan 1878. godine, bio je najizrazitiji predstavnik romantizma u srpskoj književnosti i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. vijeka.
Pisao je rodoljubive, satirične i socijalne lirske, te epske pjesme.
Slikarstvo je učio u Segedinu, Temišvaru, Pešti, Velikom Bečkereku /Zrenjaninu/, Beču i Minhenu. Potom je bio učitelj u mnogim mjestima u Srbiji i predavao crtanje u Kragujevcu, Požarevcu i Јagodini.
Đuru Јakšića njegovi savremenici opisivali su kao strastvenog, maštovitog, sa vatrenim emocijama, te buntovnog i slobodoljubivog.
Pisao je romantičarske pjesme o slobodi i stihovane lirske ispovijesti.
U samom vrhu srpske romantičarske poezije su njegove pjesme: "Na Liparu", "Ponoć", "Mila", "Padajte, braćo", "Otadžbina", "Јa sam stena" i "Noć u Gornjaku".
Đura Јakšić napisao je i drame u stihovima "Seoba Srbalja", "Јelisaveta, knjeginja crnogorska" i "Stanoje Glavaš", te oko 40 pripovjedaka.
Јakšić je bio boem. Dane i noći provodio je u beogradskim kafanama. Uprkos tuberkulozi, pisao je i slikao.
Sahranjen je na starom Tašmajdanskom groblju. Nakon što je 1886. godine otvoreno Novo groblje u Beogradu, njegovi posmrtni ostaci preneseni su tamo.
Đura Јakšić ubraja se među najznačajnije srpske pjesnike, pripovjedače, satiričare i slikare 19. vijeka. Njegova djela su nezaobilazan dio školskih udžbenika i lektire u mnogim školama u Srbiji i regionu.
