Jedan od najvećih srpskih pisaca Meša Selimović proslavio se romanom Derviš i smrt koji je postao sastavni dio svakog obrazovnog sistema na području bivše Jugoslavije.
Roman je međutim autobiografski, upakovan u prošla vremena kroz koja se pisac kajao zbog smrti rođenog brata, a za šta je preuzimao krivicu. Poslije velikog uspjeha Selimovića sa djelima Derviš i smrt, Tvrđava i Ostrvo objavljuje i autobiografiju Sećanja kojom na neki način ostavlja oproštajno pismo .
Ubrzo nakon objavljivanja knjige Sećanja, Selimović je teško obolio i nije više bio u stanju da piše. Iza njega je ostao nezavršen roman "Krug".
U knjizi Derviš i smrt, glavnog lika tumači Ahmed Nurudin u čiju ulogu se stavlja sam Selimović. Tragedija iz njegovog porodičnog života gdje je izgubio brata zbog bezazlene krađe nekog inventara.. Osudio ga je na smrt komunistički sistem koji je Selimović i sam stvarao i lično je osjećao odgovornost za bratovljevu smrt.
Teret krivice Selimović prenosi i u roman Tvrđava uglavnom opisujući svoju "duševnu" smrt jer nije pomogao rođenom bratu.
Iz straha od komunističkog režima, pisci su često pakovali svoja djela u neka prošla vremena da im se ne bi sudilo za direktan udar na komunističku ideologiju.
Postoji anegdota čuvenog razgovora Meše Selimovića i Ive Andrića, kada je Selimović rekao Andriću: "Lako je tebi Ivo, ti pišeš o nekim prošlim vremenima", na šta mu je Andrić odgovorio "Pa piši i ti Meša".