Ona u selu Sreflije živi sa ocem, bratom i sestrom, a cijelo naselje broji 196 stanovnika. Daleko od prodavnica, škole, svake civilizacije, ispred jedne nedovršene kuće u toj "nedođiji" živi nasmijana djevojčica Biljana. Djevojčica čiji se lik nalazi na bilbordima širom Amerike i na svim naslovnim stranama u Srbiji.

- Najbolji prijatelji su mi brat Stefan i sestra Dajana. Sa ostalim drugarima se viđam samo kada smo u školi, zove se "Vuk Karadžić" i u nju idu djeca iz svih sela raštrkana oko Kozarske Dubice. Tako da školske drugove viđam samo u školi, nema ovdje kod nas proslava, žurki... Navikla sam tako, ne znam drugačije. Za rođendane nekako uspijemo da se okupimo i to je sve. Tako vam se ovdje živi - priča tiha i skromna Biljana.

- Budim se oko šest, a u posla sedam krećem na stanicu, do koje moram pješke nešto oko kilometar i po. Tamo brata i mene čeka autobus kojim se vozimo do škole. To je nekih sedam kilometara dalje. Stižemo uvijek na vrijeme za prvi čas, jer vozač autobusa poslije nas mora da ide i po djecu iz drugih sela - priča djevojčica lijepih, tužnih očiju baš u trenutku kada se plavi školski autobus zaustavlja kraj puta.

- Čim dođem iz škole, odmah radim domaći zadatak i učim lekcije koje smo tog dana radili. Onda malo sa sestrom pospremim kuću kako bih pomogla ocu, baki i deki. Nahranimo ovce, pa tek onda sestra, brat i ja možemo da se igramo - kaže Biljana.