U svijetu koji je tokom pandemije kovida već bio prepun straha, izolacije i neizvjesnosti, odvijala se priča koja je tek sada ugledala svjetlost dana.
Naime, u Velikoj Britaniji, jedna žena je optužena da je ilegalno prekinula trudnoću u poodmaklom stadijumu, a potom fetus stavila u ranac i odnijela ga u bolnicu, tvrdeći da je doživjela spontani pobačaj.
Ovaj slučaj otvara brojna etička, pravna i medicinska pitanja – od pristupa abortusu u vanrednim okolnostima, do odgovornosti pojedinca prema životu koji nosi. Takođe baca svjetlo na to koliko je pandemija promijenila pristup zdravstvenim uslugama i koliki su rizici kada se medicinske procedure izvode bez nadzora ljekara.
Ilegalan abortus kod kuće
Nikol Paker (41), kako navodi tužilaštvo, popila je lijekove za abortus kod kuće tokom zatvaranja zbog kovida, u novembru 2020. godine. Tada je bila u oko 26. nedjelji trudnoće – daleko iznad zakonski dozvoljene granice za kućni prekid trudnoće, koja u Velikoj Britaniji iznosi 10 nedjelja, a maksimalno 24 nedjelje u posebnim slučajevima i pod medicinskim nadzorom.
Dolazak u bolnicu sa fetusom u rancu
Dan nakon što je uzela lijekove, Paker je došla u bolnicu Čelsi i Vestminster sa fetusom u rancu. Medicinskoj sestri je rekla da misli da je imala spontani pobačaj i da je bila trudna između 16 i 18 nedjelja, a kasnije je tvrdila da je bila u desetoj nedjelji trudnoće.
Obdukcijom je utvrđeno da je fetus bio zdrav i u 26. nedjelji razvoja.
Tokom boravka u bolnici i neposredno prije toga, Paker je na internetu pretraživala:
„Da li se može otkriti mifesopron?“
„Da li se u Velikoj Britaniji može otkriti pilula za abortus?“
„Da li je kućni abortus efikasan do 12 nedjelja?“
„Granica za abortus UK“
„Šta raditi sa fetusom ako se desi kasni spontani pobačaj kod kuće?“
„Može li otac da odnese fetus u bolnicu u UK?“
Ove pretrage, kako je rekla tužiteljka Aleksandra Feliks, ukazuju da je Paker znala da nosi fetus stariji od 10 nedjelja – iako je tvrdila suprotno.
Kontakt sa klinikom „MariStopes“
Policija je nakon njenog hapšenja otkrila da je Paker 2. novembra 2020. kontaktirala kliniku za abortus Mari Stopes i zakazala telefonski razgovor, navodno jer se tako brže dolazilo do konsultacije nego putem video poziva. Već sljedećeg dana imala je cjelokupnu konsultaciju sa medicinskom sestrom, nakon čega su joj poštom poslati lijekovi mifepriston i misoprostol.
Na dan kada je uzela makar prvi od tih lekova, pregledala je stranicu pod nazivom:
„Medicinski abortus od 10 do 24 nedjelje – BPA“, i nastavila da pretražuje fraze poput:
„Abortus kod kuće u 15. nedjelji“
„Medicinski abortus između 13 i 24 nedjelje“.
Šokantna odbrana
Uprkos dokazima, Paker negira krivicu za "nezakonito uzimanje otrova ili drugog štetnog sredstva s ciljem izazivanja pobačaja". Tvrdila je da nije znala da je trudna duže od deset nedjelja, i da je lijekove uzela tek četiri dana nakon što je saznala da je u drugom stanju.
Sudski proces u toku – da li je posrijedi očajnički potez ili svesna odluka?
Dok traje suđenje pred Sudom u Ajlvortu, javnost je podijeljena. Neki slučaj vide kao hladnokrvnu zloupotrebu zakona, dok drugi ističu da bi Paker možda zaista mogla biti žena u očaju, suočena sa strašnim uslovima i izolacijom tokom pandemije.
Sudski epilog se još čeka, a do tada ostaje pitanje: koliko sistem brine o ženama u kriznim situacijama i gdje je granica između prava i posljedica kada se stvari otrgnu kontroli?
