Buka koja se u zapadnim medijima digla prije emitovanja intervjua Takera Karlsona sa Vladimirom Putinom pokazuje do koje mjere slabi konstrukcija kolektivnog Zapada u pogledu ukrajinske krize, smatra Srđa Trifković, spoljnopolitički urednik američkog časopisa Hronikls.
Vijest da je poznati američki novinar Taker Karlson uradio intervju sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom izazvala je buru u svijetu, posebno u zapadnim medijima. Prije nego što je intervju emitovan, zapadni mediji optužili su Karlsona da bi njegov razgovor mogao dovesti u pitanje podršku SAD Ukrajini.
Taker Karlson zaslužuje priznanje za hrabrost
U jednom normalnom, tobožnje demokratskom svijetu uraditi intervju sa šefom suparničke države bilo bi pohvalno, jer je pluralistički sistem savršeno spreman da objavi i stavove vodećeg političara zemlje sa kojom smo u strateškoj trci ili rivalstvu, kaže Trifković za Sputnjik.
Međutim, u abnormalnom Zapadu kakav je danas, Taker Karlson biva optužen za veleizdaju i pojavljuju se pozivi za njegovim hapšenjem kad se vrati u SAD, kao i za zabranom emitovanja intervjua, ma kakav on bio.
U sklopu liberal-fašističke paradigme postmodernog Zapada bilo kakav razgovor sa predsjednikom Rusije je veleizdajnički čin, jer pošto je već izvršena "hitlerizacija Putina", onda bilo kakav vid komunikacije sa njim znači iznevjeravanje svih principa i vrijednosti kolektivnog Zapada, ocjenjuje Trifković.
- U tom smislu, Takeru Karlsonu trebalo bi odati priznanje na hrabrosti jer je spreman, što se na američkom engleskom kaže, da zagrize metak i savršeno je voljan da bude predmet kritika i optužbi. A da li može da promjeni američku paradigmu? Pa ne, jer oni koji već ne vjeruju mejnstrim medijima samo će se potvrditi u svojoj sasvim ispravno zasnovanoj uvjerenosti da mejnstrim medijska mašina laže i manipuliše ljudima. A oni koji i dalje vjeruju Vašington postu, Njujork tajmsu, Еn-bi-siju, Si-bi-esu i ostalima, zaključiće da je Taker Karlson neki trampista i desničar i, u krajnjoj liniji, Putinova "peta kolona". A to će za njih samo "opravdati tvrdnju" da je Putin izabrao Trampa na predsjedničkim izborima 2016. godine".
U suštini, imaćemo reakcije na intervju koje su savršeno predvidljive od već postojećeg ideološkog opredjeljenja ljudi, nezavisno od sadržaja samog intervjua, dodaje Trifković.
Medijska scena u službi političkih gospodara
Sposobnost Takera Karlsona da izazove tolika talasanja na američkoj medijskoj sceni ukazuje do koje mjere je ona ideološki motivisana i da samo služi svojim političkim gospodarima. Jer ako bismo probali da imenujemo još nekog od značajnih učesnika na američkoj medijskoj sceni koji se suprotstavljaju mejnstrimu, imali bismo zaista problema da nađemo takvo ime, ocjenjuje Trifković.
Prema njegovim riječima, američki mejnstrim se plaši intervjua iz istih razloga zbog kojih Staljin, Brežnjev ili Hruščov nikad nisu dozvolili da se objavi intervju sa Džonom Kenedijem ili Ričardom Niksonom prije detanta.
- Ali u to vrijeme, samo da se podsjetimo, zapadni mediji nisu imali ništa protiv da objave intervjue sa prvacima istočnog bloka uključujući i Janoša Kadara, Vladislava Gomulka itd. A još u jeku hladnog rata objavljeni su bili memoari Nikite Hruščova koji su bili prošvercovani iz Sovjetskog Saveza. Dakle, odbijanjem da se sasluša druga strana ukazuje do koje je mjere slab narativ, slaba konstrukcija kolektivnog Zapada u pogledu Ukrajinske krize".
Amerika sumnja u lojalnost svojih građana
Jer ako se brinu da bi Karlsonov intervju sa Putinom mogao da ugrozi vjerodostojnost njihovog narativa i zbog toga žele da osujete njegovo prikazivanje, to je na istom moralnom i supstancijalnom nivou kao što je bilo sistematsko ometanje kratkotalasnih radio emisija Glasa Amerike i Radija slobode u Istočnom bloku za vrijeme Hladnog rata.
Ako morate da ubacujete smetnje u radio-talase da biste spriječili da vaši subjekti čuju alternativni stav to znači da nemate povjerenja u sopstveni narativ ni u lojalnost svojih subjekata, a to je danas slučaj na Zapadu, smatra Trifković.
- Ironija je da su za vrijeme Drugog svjetskog rata Nijemci iz Berlina, a italijanski fašisti iz Rima, kasnije iz Milana, emitovali emisije na raznim jezicima, uključujući i engleski. Štaviše, iz Rima je, kasnije iz Milana jer je prešao u Musolinijevu socijalnu republiku, čuveni američki pjesnik Еzra Paund držao sve do kraja rata emisije na engleskom jeziku zbog čega su ga kao zvijer držali u kavezu američki okupatori Italije. Ali saveznici nikad nisu ometali te emisije".
Karlson kao Trampov potpredsjednik
Sam Taker Karlson je veoma popularan ne samo među desno orijentisanim republikancima koji odbijaju narativ vladajućeg mejnstrima već i među onima koji nisu nužno na istoj ideološkoj talasnoj dužini iz prostog razloga što je profesionalac prvog reda, smatra Trifković.
Komentarišući napise na društvenim mrežama da bi Karlson mogao biti potpredsjednik SAD ukoliko Tramp pobjedi na izborima, Trifković kaže da bi u tom slučaju bio prijatno iznenađen, ali da sumnja da će do toga doći, jer je riječ o dvojici "alfa-mužjaka".
- Ne zato što se ne bi se ideološki slagali kao što je bio slučaj između Trampa i Pensa i čitave plejade pogrešno izabranih saradnika, već zato što temperamentom, prije nego idejno nisu kompatibilni. Mislim da bi to bilo veliko, u suštini prijatno iznenađenje ali da se neće desiti - zaključio je Trifković.
