Bivši predsjednik SAD Džozef Bajden je prethodne godine imao saslušanje kod specijalnog tužioca Roberta Hura, koji je trebalo da procijeni njegovo mentalno stanje.
Snimak ovog razgovora je Bijela kuća odbila da objavi, ali je došao u posjed američkog Aksiosa, koji ga je objavio u cjelosti.
Nedavno objavljeni snimci na kojima se vidi kako predsjednik Džozef Bajden ima poteškoća s prisjećanjem određenih detalja — povremeno mrmljajući i izgovarajući riječi nerazgovjetno — bacaju svjetlo na razloge zbog kojih je Bijela kuća odbila objaviti snimke prošle godine, dok su se gomilala pitanja o njegovoj mentalnoj sposobnosti.
Uz duge, neugodne pauze, Bajden se mučio prisjetiti kada mu je sin preminuo, kada je napustio dužnost potpredsjednika, koje je godine Donald Tramp izabran, ili zašto je imao povjerljive dokumente koje nije smio posjedovati.
Audio snimci takođe potvrđuju tvrdnje Roberta Hura da bi porota u mogućem suđenju Bajdena vjerovatno doživjela kao "simpatičnog, dobronamjernog starijeg čovjeka sa slabim pamćenjem".
Djelimično na osnovu te procjene, Hur je odlučio da ne podiže optužnicu protiv Bajdena zbog nelegalnog posjedovanja povjerljivih dokumenata, što je izazvalo bijes republikanaca jer se Tramp tada suočavao s optužbama u vlastitom skandalu s povjerljivim dokumentima.
Demokrate i Bajdenova Bijela kuća žestoko su kritikovali Hura zbog njegovih zapažanja o Bajdenovom pamćenju. Više puta su tvrdili da je Bajden "bistar" i da je Hur bio politički motivisan. Ali, snimci više od pet sati intervjua pokazuju da su on i tužilac Mark Krikbaum bili pristojni i prijateljski nastrojeni.
Bijela kuća je prošle godine odbila objaviti snimke, tvrdeći da su to "materijali iz istrage" te da ih republikanci žele "izvući iz konteksta, iskriviti i koristiti u političke svrhe".
Iako je Bajden imao očigledne propuste u pamćenju i ponekad je trebao pomoć s riječima poput faks-mašina i plakat, generalno je bio angažovan tokom intervjua.
Zbijao je šale, pravio duhovite komentare i uspijevao razumjeti suštinu pitanja. Ipak, imao je vrlo malo sjećanja o tome kako je došao u posjed povjerljivih dokumenata nakon što je napustio dužnost potpredsjednika.
Dana 8. oktobra — prvog dana intervjua i dan nakon napada Hamasa na Izrael — Bajden je često bio spor i zaboravan na osnovne činjenice. Toga dana je Huru trebalo više od dva sata da jasno utvrdi kako su dokumenti mogli završiti u raznim ličnim stolovima i ormarima nakon što je Bajden napustio funkciju.
Međutim, 9. oktobra Bajden je zvučao mnogo angažovanije i življe.
Tokom cijelog svjedočenja, Bajden je više zvučao kao nostalgični, "djedovski" pripovjedač nego kao mogući optuženik koji bi mogao biti osumnjičen za skrivanje tajnih dokumenata.
Govorio je o temama kao što su to da predsjednik Obama 2016. nije želio da se Bajden kandiduje za predsjednika jer je vjerovao da Hilari Klinton "ima veće šanse da pobijedi na izborima nego ja", o orahu i sedam vrsta lajsni u renoviranim sobama njegove kuće, o Korveti koju je vozio s komičarem Džejom Lenom, o tehnološkom uticaju Gutenbergove štamparije na Еvropu, te o vizualnom utisku koji je ostavio Ričard Nikson znojeći se na televiziji tokom debate 1960. s Džonom Kenedijem.
Hur je u izvještaju zaključio da ti dokazi nisu dovoljni da ubijede porotu da osudi Bajdena — posebno s obzirom na to koliko je Bajden bio kooperativan (za razliku od Trampa u njegovom slučaju) i koliko je bio simpatičan i zaboravan.
"Bilo bi teško uvjeriti porotu da treba osuditi njega — tada bivšeg predsjednika, duboko u osamdesetim godinama — za ozbiljan zločin koji zahtijeva mentalno stanje svjesne namjere", zaključio je Hur.
Među Bajdenovim braniocima bila je tadašnja potpredsjednica Kamala Haris, koja je kritikovala Hurov izvještaj i nazvala njegove komentare o Bajdenovim godinama "nepotrebnim, netačnim i neprimjerenim".
