Krvoproliće u utorak u Pahalgamu, gdje je najmanje 26 turista ubijeno u rafalnoj pucnjavi, predstavlja najsmrtonosniji napad militanata u Kašmiru od 2019. godine.
Žrtve nisu bili vojnici ili zvaničnici, već civili na odmoru u jednoj od najljepših dolina Indije. To ovaj napad čini ne samo brutalnim već i simboličnim - to je bio proračunat napad ne samo na živote, već i na krhki osjećaj normalnosti koji indijska država godinama pokušava da prikaže u spornom regionu.
S obzirom na složenu istoriju Kašmira, na koji pravo polažu i Indija i Pakistan, ali ga obje države kontrolišu samo djelimično, odgovor Indije će, prema mišljenju stručnjaka, biti oblikovan koliko presjedanima, toliko i pritiscima, piše Bi-Bi-Si.
Za početak, Delhi je brzo odgovorio na napad nizom koraka - zatvaranje glavnog graničnog prelaza, obustavljanje ključnog sporazuma o podjeli voda i protjerivanje diplomata.
Još značajnije, ministar odbrane Rađnat Sing najavio je "snažan odgovor", obećavši akciju ne samo protiv počinilaca, već i protiv organizatora zlonamjernih djela na indijskom tlu.
Pitanje, kažu analitičari, nije da li će biti vojnog odgovora – već kada, kako će biti izveden i po koju cijenu.
"Vjerovatno ćemo vidjeti snažan odgovor – onaj koji pokazuje odlučnost kako domaćoj javnosti, tako i akterima u Pakistanu. Od 2016, a posebno nakon 2019, prag za odmazdu postavljen je na prekogranične ili vazdušne napade", rekao je za Bi-Bi-Si vojni istoričar Srinat Raghavan.
"Biće teško za vladu da djeluje ispod tog nivoa sada. Pakistan će vjerovatno odgovoriti, kao i ranije. Rizik, kao i uvijek, jeste pogrešna procjena – sa obje strane", dodaje.
Raghavan se osvrće na dvije prethodne velike odmazde Indije – 2016. i 2019. godine. Nakon smrtonosnog napada u Uriju u septembru 2016, kada je ubijeno 19 indijskih vojnika, Indija je sprovela tzv. "hirurške udare" preko de fakto granice – poznate i kao Linija kontrole (LoC) – gađajući, kako su tvrdili, militantne baze u pakistanskom dijelu Kašmira.
U 2019, nakon što je najmanje 40 pripadnika indijskih paravojnih snaga ubijeno u Pulvami, Indija je izvela vazdušne udare na navodni militantni kamp u Balakotu – prvi takav udar duboko unutar teritorije Pakistana još od 1971.
Pakistan je odgovorio vazdušnim napadima, što je dovelo do vazdušne borbe i kratkotrajnog zarobljavanja indijskog pilota. Obje strane su pokazale snagu, ali su izbjegle totalni rat.
Dvije godine kasnije, 2021, dogovoren je prekid vatre duž LoC-a, koji je uglavnom ostao na snazi uprkos povremenim militantnim napadima u indijskom dijelu Kašmira.
Majkl Kugelman, spoljnopolitički analitičar, smatra da visoki broj žrtava i ciljanje indijskih civila u ovom napadu ukazuju na veliku vjerovatnoću vojnog odgovora Indije prema Pakistanu, ukoliko Delhi utvrdi, ili samo pretpostavi, bilo kakvu pakistansku umiješanost.
"Glavna korist takvog odgovora za Indiju bila bi politička, jer će postojati veliki pritisak javnosti da se snažno odgovori", rekao je on za Bi-Bi-Si.
"Druga korist bi bila obnavljanje odvraćanja i smanjenje antiindijske prijetnje, ako udar uspješno eliminiše terorističke ciljeve. Mana je što bi takva odmazda mogla izazvati ozbiljnu krizu, pa čak i sukob", navodi Kugelman.
Koje su opcije pred Indijom?
Tajne operacije nude mogućnost poricanja odgovornosti, ali možda neće zadovoljiti političku potrebu da se odvraćanje vidljivo obnovi, kaže Kristofer Klari sa Univerziteta u Olbaniju (SAD).
To ostavlja Indiji dvije moguće opcije, primjećuje on. Prva je primirje na LoC iz 2021. godine počinje da slabi, i premijer Modi bi mogao odobriti povratak na prekograničnu razmjenu vatre.
Druga su vazdušni napadi ili čak konvencionalni udari krstarećim raketama, kao 2019. godine – svaki od njih nosi rizik eskalacije, kao što se desilo tada.
"Nijedna opcija nije bez rizika. SAD su trenutno zaokupljene drugim krizama i možda neće moći ili željeti da pomognu u upravljanju krizom", rekao je Klari za Bi-Bi-Si.
.webp)
Jedan od najozbiljnijih rizika u bilo kojoj krizi između Indije i Pakistana jeste to što su obe zemlje nuklearno naoružane. Ta činjenica baca dugačak sjenku na svaku odluku, oblikujući i vojnu strategiju i političke proračune.
"Nuklearno oružje je i opasnost i ograničenje – ono prisiljava donosioce odluka sa obje strane da postupaju oprezno. Svaki odgovor će vjerovatno biti prikazan kao precizan i ciljan. Pakistan bi mogao odgovoriti istom mjerom, pa zatim tražiti način da se sukob smiri", kaže Raghavan.
"Vidjeli smo ovaj obrazac i u drugim sukobima, poput Izrael-Iran – kalibrisani udari, nakon kojih sledi deeskalacija. Ali rizik je uvijek da stvari ne idu po planu", dodaje Kugelman i kaže da jedna od lekcija iz Pulvama krize jeste da "svaka zemlja koristi ograničene kontramjere".
"Indija će morati da izmjeri političke i taktičke koristi od odmazde u odnosu na rizik od ozbiljne krize ili sukoba", ističe Kugelman.
Husein Hakani, bivši pakistanski ambasador u SAD, vjeruje da je eskalacija moguća ovog puta, sa Indijom koja će vjerovatno razmatrati ograničene "hirurške udare", poput onih iz 2016.
"Prednost takvih udara iz indijske perspektive jeste što su ograničenog obima, pa Pakistan ne mora da odgovori, a istovremeno pokazuju indijskoj javnosti da je država reagovala. Ali takvi udari mogu izazvati i odgovor Pakistana, koji tvrdi da se protiv njega reaguje refleksno, bez ikakve istrage ili dokaza", rekao je on.
Koji god kurs da Indija izabere – i kako god Pakistan odgovorio – svaki korak nosi rizike. Prijetnja eskalacije je stalno prisutna, a sa njom i mogućnost da krhki mir u Kašmiru dodatno izmakne.
Istovremeno, Indija mora da se suoči sa bezbjednosnim propustima koji su omogućili da do napada uopšte dođe.
"To što se takav napad dogodio usred turističke sezone, ukazuje na ozbiljan propust – naročito u Uniji gdje savezna vlada direktno kontroliše bezbjednost i red", napominje Raghavan.
(Kurir)
