Njemačka obećava prilike i sigurnost, ali mnogi koji su došlo se suočavaju s osjećajem isključenosti. Priče pojedinaca otkrivaju duboke društvene izazove i ukazuju na potrebu za promjenama. Sve više njih koji je u ovu zemlju došlo po "evropski san" razmišlja o odlasku, uprkos tome što su visokoobrazovani i integrisani.
Uprkos tome što migranti čine značajan dio njemačke populacije i ekonomije, ali osjećaj neprihvatanja ugrožava njihov ostanak. Studije pokazuju da svaki četvrti migrant razmatra odlazak, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za tržište rada i društvenu koheziju. Ovo pitanje otvara širu debatu o integraciji i toleranciji u Еvropi.
"Sve što me je dovelo u Njemačku bilo je izgubljeno i u jednom trenutku sam pomislio: dosta je, ne želim da mi deca, ako ih ikada budem imao, odrastaju u ovoj zemlji", kaže Janis N, koji nije želIo da otkrije svoje prezime.
Kako kaže, napustio je grčko ostrvo Samos sa 18 godina da bi studirao građevinarstvo u Njemačkoj. Privukao ga je ugled Njemačke kao zemlje jednakih mogućnosti i socijalne pravde. 2020. godine, nakon 16 godina i master diplome, odlučio je da se vrati u domovinu.
Do tada je radio u njemačkom gradu Еsenu kao rukovodilac projekata u privatnom sektoru, a zatim kao građevinski inženjer na izgradnji mostova u javnom sektoru, prije nego što se okušao u frilens radu.
"Neću ti dozvoliti da se obogatiš ovdje"
"Dao sam sve od sebe da izgradim život u Njemačkoj, ali sam stalno nailazio na prepreke. Radio sam na gradilištu, a klijent je na kraju odbio da plati konačni račun od preko 100.000 evra. Kada sam ga pitao zašto, odgovorio je: Neću ti dozvoliti da se obogatiš ovdje u Njemačkoj", kaže za DW.
Janis kaže da je to bio jasan izraz netolerancije prema njegovom stranom porijeklu. Ključ njegove odluke da se vrati bio je osjećaj da nikada nije bio istinski prihvaćen.
Konačnu odluku je donio kada je shvatio da će, koliko god se integrisao, uvijek biti viđen kao „neka vrsta Grka“.
"Na univerzitetu si prvo lijeni Grk, a na poslu si korumpirani Grk. Ponosan sam što sam Grk. Ali mentalitet koji stoji iza takvih komentara postao je toksičan za mene", kaže Janis.
Četvrtina migranata razmatra odlazak iz Njemačke
Iste prepreke sa kojima se Janis suočio potvrđene su u novoj studiji koju je objavio Institut za istraživanje tržišta rada (IAB). Anketa sprovedena među 50.000 migranata starosti između 18 i 65 godina koji su se preselili u Njemačku pokazuje da svaki četvrti razmatra odlazak. Anketa nije uključivala tražioce azila bez priznate dozvole boravka.
Anketa, sprovedena od decembra 2024. do aprila 2025. godine, pokazuje da su visokoobrazovani, uspješni i dobro integrisani ljudi oni koji najčešće planiraju da napuste Njemačku, a upravo su to ljudi koji su Njemačkoj najpotrebniji.
Prema studiji, namjera odlaska je rezultat „složene kombinacije ličnih i ekonomskih razloga, problema sa integracijom u društvo i percipiranim društvenim prihvatanjem“. Ispitanici su takođe naveli porodične razloge, političko nezadovoljstvo, visoke poreze i birokratiju.
Trenutno, više od četvrtine stanovništva Njemačke ima migrantsku pozadinu. Od 2015. godine, imigriralo je oko 6,5 miliona ljudi, uglavnom iz Sirije i Ukrajine.
Bez znanja jezika - živite kao duh
Utku Sen (33) stručnjak za sajber bezbjednost, takođe je napustio Njemačku posle tri godine, vođen sličnim osećajem isključenosti. Svoju prvu godinu u Berlinu opisuje kao „medeni mjesec“, ali je kasnije shvatio koliko težak život može biti za novopridošlice bez znanja njemačkog jezika.
"Kao Turčin, uvijek sam se osjećao kao građanin drugog reda. Mislio sam da će mi trebati decenije da postanem dio njemačkog društva, a možda nikada neće", kaže on.
Nakon što je objavio video na turskom jeziku na Jutjubu o svakodnevnoj diskriminaciji u Njemačkoj, koji je pregledan skoro pola miliona puta, preselio se u London. U videu je uporedio život u Njemačkoj sa likom Brusa Vilisa u filmu „Šesto čulo“:
"Postoji život tamo napolju, ali ti ne pripadaš. Kružiš oko njega kao duh. Drugi ljudi nisu ni svjesni da postojiš i ne možeš se povezati sa njima", priča.
Sen kaže da mu je život u Londonu mnogo lakši jer može da komunicira na engleskom.
"Za razliku od Njemačke, Britanci su generalno otvoreniji i tolerantniji prema strancima i različitim kulturama. Nisam doživio nikakvu diskriminaciju ovdje. To mi je dalo osećaj pripadnosti društvu i povećalo moju ljubav prema njemu", kaže on.
Tečno poznavanje jezika ne pomaže uvijek
Prema riječima Kaline Velikove iz Bugarske, čak ni tečno poznavanje jezika ne uklanja nužno prepreke sa kojima se stranci suočavaju u Njemačkoj.
Velikova (35) je provela devet godina u Bonu, gde je studirala i radila kao socijalni radnik. Ona kaže da se prvi put osećala isključeno tokom studija iako je savršeno govorila njemački.
"Nikada neću zaboraviti koliko je vremena trebalo ljudima da me prihvate, čak i kao koleginicu. Jednog dana bismo razgovarali, a sljedećeg bi se ponašali kao... ako me nisu poznavali. To se jednostavno ne dešava tamo odakle ja dolazim", kaže Velikova.
Vremenom je stalni osjećaj socijalne distance počeo da je utiče.
"Počela sam da se zatvaram u sebe. Osjećala sam se kao da razvijam alergiju na NjemačkuK, a to nisam želela", priča ona.
Godine 2021. napustila je Bon i vratila se u Sofiju, gdje sada radi kao rukovodilac projekata.
"Naravno, i ovdje postoje svakodnevni izazovi. Ali generalno, moj kvalitet života se poboljšao, iako manje zarađujem, a više radim", rekla je.
Hodanje po žici u Njemačkoj
Za ekonomistu Kristijana Dastmana, direktora Fondacije Rokvul u Berlinu, jezik ostaje ključni faktor u integraciji. On naglašava da je učenje Njemačkog jezika ključno, ne samo za tržište rada i poslodavce, već i za same migrante. Istovremeno, Dastman smatra da osećaj neprijateljskog okruženja nije jedinstven samo za Njemačku:
"Ako biste sproveli istu studiju u Velikoj Britaniji, rezultati vjerovatno ne bi bili mnogo drugačiji", rekao je.
Mnogi u Njemačkoj su sve više zabrinuti zbog mogućih negativnih posljedica migracija: povećanih troškova i pritiska na socijalne sisteme, nedostatka stanova u gradovima i izazova u obrazovanju. Prema Dastmanu, „politika mora da balansira kao na žici – između toga da ne opterećuje previše lokalno stanovništvo, što bi dalo prostora desničarskim populistima, i da ostane otvorena za novopridošlice, koje su važan deo ekonomije i društva“.
Dok politika pokušava da pronađe ravnotežu između društvene kohezije i otvorenosti, Anastasios Penolidis smatra da istinska promjena zahtijeva i kulturnu transformaciju. Kao šef izbjegličkog kampa, koji se preselio u Njemačku prije sedam godina, on vjeruje da je edukacija šire javnosti ključna za rješavanje problema sa kojima se migranti suočavaju.
