Istraživanje je bilo najveća i najraznovrsnija studija o depresiji.
Ova vrsta studije razmatra DNK ljudi i genetske markere da bi se vidjelo da li su genetske varijante povezane sa određenom osobinom ili bolešću, u ovom slučaju, depresijom. Istraživači su pronašli 697 genetskih varijacija ili razlika u sekvencama gena, od kojih su 293 nova otkrića.
Studija je povezala 308 specifičnih gena sa većim rizikom od depresije, prema nalazima objavljenim ove nedjelje u časopisu Sel. Povezani geni bili su povezani sa neuronima, vrstom moždanih ćelija, pronađenim u oblastima kao što su amigdala i hipokampus.
- Depresija je veoma rasprostranjen poremećaj i još uvijek moramo mnogo da naučimo o njenim biološkim osnovama - rekla je Ketrin Luis, profesorka genetske epidemiologije i statistike na Kings koledžu u Londonu i suvoditelj studije.
- Ovi nalazi pokazuju da je depresija vrlo poligenetska i otvaraju daljnje puteve za primjenu ovih saznanja u bolju zaštitu osoba sa depresijom - dodala je ona.
Autori studije su rekli da je jedan od četiri učesnika iz neevropskog porekla koji predstavlja raznoliku kohortu.
Iako je genetika faktor depresije, ona takođe može u velikoj mjeri zavisiti od društvenih i psiholoških faktora.
Faktori rizika za depresiju takođe uključuju traumatske ili stresne događaje, istoriju drugih poremećaja mentalnog zdravlja i zloupotrebu supstanci, prema američkom medicinskom centru Mejo klinika.
Dr Jakob Kruse, viši naučni saradnik u Centru za mozak i um Univerziteta u Sidneju koji nije bio uključen u studiju, rekao je za Еeuronjuz u e-poruci da je studija "uzbudljiv i inspirativan dokaz moći globalne saradnje" .
- Na kraju, ova otkrića jasno pokazuju da je "Depresija" veoma složena porodica stanja – a ne jedna jedina bolest – koja može biti uzrokovana mnogim različitim procesima koji su pošli naopako u različito vreme tokom života - dodao je on.
Bolje razumijevanje depresije
- Mnogi istraživači i kliničari su uzbuđeni mogućnošću korišćenja "poligenih rezultata rizika" u klinici, koji su agregacija molekularnog genetskog rizika pojedinca za dato stanje (ili skup uslova) - dodao je Kruse.
Ova vrsta alata za predviđanje, u kontekstu mladih klinika za mentalno zdravlje, na primjer, može pomoći da se utvrdi da li je osoba „na putu ka ozbiljnoj vrsti mentalnog zdravlja“.
Međutim, istraživanje još nije tu i on je podvukao „da genetski rizik nije deterministički“.
- Neko može imati veoma visok genetski rizik za depresivni poremećaj, ali ga neće razviti iz složenih razloga koje je možda nemoguće znati na individualnom nivou - dodao je on.
- Moglo bi biti potencijalno štetno za kliničare da informišu ovu osobu o svom genetskom riziku - tako da postoje kompromisi koje treba pažljivo odmjeriti - naveo je Kruse.
Oko 7 odsto Еvropljana pati od hronične depresije, prema podacima iz 2019. godine, pri čemu su žene više pogođene nego muškarci.
Tretmani za depresiju mogu uključivati terapiju ili lijekove za umerenu ili tešku depresiju.
- Iako je depresija sve veći zdravstveni problem, nedostaju nam uvidi potrebni za bolje liječenje i prevenciju - rekla je dr Britani Mičel, istraživač sa Instituta za medicinska istraživanja Kvinslenda (KIMR) u Australiji.
- Veće, inkluzivnije studije poput ove pomoći će nam da razvijemo bolje tretmane i intervencije, na kraju poboljšaju živote i smanjivši globalni uticaj stanja.To će takođe ojačati dokaze da su mentalna stanja jednako biološki zasnovana kao i druga stanja poput srčanih bolesti - dodao je Mičel, koji je dio tima koji analizira podatke.
(Novosti)
