Dokumenti, koji očigledno potiču iz arhive argentinske federalne policije, sadrže osetljive informacije o Mengeleovom boravištu poslije Drugog svjetskog rata - i dopunjuju prethodna saznanja o njegovom bjekstvu i međunarodnoj potjernici. Prema informacijama MDR Investigativ-a, dosije je nestao iz arhive 2002. godine.

Dokumenti pokazuju da je Jozef Mengele planirao da uđe u Njemačku u februaru 1959. godine. Dosije takođe sadrži odgovarajući zahtjev upućen argentinskim vlastima – što je ranije bilo nepoznato, piše Dojče vele.

Istaknuti istoričar i stručnjak za nacistički period, Bogdan Musijal, detaljno je proučio kopije dosijea i ocijenio ih kao autentične. „Ovaj dosije proširuje naše dosadašnje znanje. Pokazuje da su pojedinačne države očigledno imale konkretnije informacije nego što se ranije pretpostavljalo.“

Mengele je želio da ode u Njemačku 1959. godine – nije poznato da li je to zaista i učinio.

„Zanimljivo je da je u februaru 1959. godine zatražio putovanje u Zapadnu Njemačku pod svojim pravim imenom. Znamo da su kružile glasine, takođe znamo da je njegov otac bio bolestan u to vrijeme. To se poklapa. A sada imamo potvrdu da je zaista namjeravao da dođe kao Jozef Mengele. To pokazuje da se osjećao bezbjedno. Rekao je - moj identitet je stvaran, osjećam se bezbjedno i idem sve do Njemačke da posjetim svog oca.“

Do sada su postojala samo nepotvrđena svjedočanstva o ovome, kaže Musijal za MDR Investigativ. Na pitanje da li je Mengele zaista ponovo u Njemačkoj, njemačko Ministarstvo spoljnih poslova je za MDR Investigativ reklo da „nema informacija da je Jozef Mengele zaista putovao u Saveznu Republiku Njemačku“.

Mengele u Aušvicu – selekcije i brutalni eksperimenti

Drugi svjetski rat je završen prije 80 godina u Еvropi – 8. maja. To je takođe bio kraj Holokausta - ubistva šest miliona Jevreja. U centru tog genocida bio je logor Aušvic-Birkenau, gdje je ubijeno više od milion ljudi. Jozef Mengele je „radio kao ljekar“ u tom koncentracionom logoru.

Mengele je bio zadužen za selekciju - to znači da je među zatvorenicima birao one koji bi bili sposobni da rade ili služe njegovim brutalnim medicinskim eksperimentima, odnosno koji bi ostali živi. Ostali su odmah ubijeni u gasnim komorama.

Početkom 1945. godine, Aušvic je oslobodila Crvena armija. Nedugo zatim, Mengele je nestao. Već u maju 1945. godine, saveznici su za njim raspisali potjernicu zbog masovnih ubistava.

Mnogi nacistički zločinci su živjeli u Južnoj Americi poslije rata.

Kao i mnogi drugi nacistički zločinci, iskoristio je haos poslijeratnog perioda i pobjegao u Argentinu 1949. godine. Ta zemlja - kao i mnoge zapadne zemlje - rano se fokusirala na borbu protiv komunizma. Nacisti su tada smatrani poželjnim saveznicima.

„Sve (zapadne) vlade tog vremena primale su njemačke naučnike. Čak i Argentina“, kaže Ariel Gelblung iz Centra „Simon Vizental“ u Buenos Ajresu. Njegova organizacija traga za nacističkim zločincima širom svijeta.

Do danas nije poznato da li je Mengele zaista radio kao naučnik u Argentini. Bio je finansijski zbrinut - izdržavala ga je bogata porodica. Živio je udobno, u vili u jednom od najljepših dijelova Buenos Ajresa. Nije bilo očiglednog razloga za bjekstvo.

Ko je u Argentini upozorio Mengelea da treba da pobjegne?

Međutim, krajem pedesetih, Mengele je navodno dobio informaciju da mu je neko na tragu. Bio je dio mreže bivših nacista koji su se međusobno pomagali. Dok se sklonio u Paragvaj 1959. godine, Adolf Ajhman – jedan od glavnih organizatora Holokausta – ostao je u Buenos Ajresu.

To je bilo kobno za Ajhmana. Izraelska tajna služba Mosad ga je pronašla, kidnapovala i odvela u Izrael, gdje je osuđen na smrt i pogubljen. Jozef Mengele, za razliku od njega, nastavio je da živi u slobodi – prvo u Paragvaju, a zatim u Brazilu.

Redakcija MDR Investigativa imala je pristup dokumentima jednog kolekcionara i uspjela je da ih fotografiše. „Ovi dokumenti potiču iz arhive argentinske policije. Ovdje je napisano kako su se stvari zaista dogodile – sa tačnim činjenicama i datumima“, kaže kolekcionar, koji želi da ostane anoniman.

Prema saznanjima redakcije MDR Investigativa, dosije je nestao prije više od 20 godina. Zašto je to toliko dugo bilo skrivano? Policija je, kako tvrdi profesor Danijel Fajerštajn iz Centra za proučavanje genocida u Buenos Ajresu, pokušavala da se zaštiti.

„Prije nego što je Ajhman otet, Njemačka je prvo poslala informacije Argentini i zatražila ekstradiciju Jozefa Mengelea.“ Ali kada su stigle argentinske snage bezbjednosti, Mengele je već bio u bjekstvu. „Dva puta je upozoren“, kaže Fajerštajn. Sumnja se da su dojave došle iz samih policijskih krugova. Pokrenuta je interna istraga. „Ta interna istraga je bila tajna i uklonjena je iz zvaničnih dosijea.“

Stav njemačkih vlasti prema Mengeleu

Prema podacima MDR Investigativ, u raznim arhivama u Buenos Ajresu ne postoje kopije pronađenog policijskog dosijea. Međutim, identični dijelovi teksta pojavljuju se i u drugim dokumentima – što potvrđuje njegovu autentičnost.

Iz dokumenata njemačkog Ministarstva spoljnih poslova proizilazi da je Njemačka tek krajem 1959. godine poslala zahtjev za Mengeleovo izručenje Argentini. Tri godine ranije, Mengele je podnio zahtjev za pasoš u njemačkoj ambasadi pod svojim pravim imenom.

Argentinska policija je očigledno znala gdje se Mengele nalazi. Fajlovi takođe pokazuju da je argentinska policija još u januaru 1960. godine obaviještena da je Mengele pobjegao u Paragvaj. „Zanimljivo je da je Argentina znala gdje se nalazi. To su nove informacije“, kaže istoričar Musijal.

Iste godine, Mengele je pobegao dalje – u Brazil. Dosije pokazuje da je od 1963. godine brazilska policija tražila od argentinskih vlasti sve informacije o Mengeleu - uključujući otiske prstiju i fotografije. Ovo ukazuje da je policija imala konkretne sumnje da se Mengele nalazi na teritoriji Brazila.

Šta su njemačke vlasti znale u to vrijeme?

Spoljna obavještajna služba BND sarađivala je sa Mengeleovim pomagačima - i do danas dozvoljava pristup veoma ograničenom broju dokumenata.

Na upit redakcije MDR Investigativ, BND je odgovorio: „Naučnici i novinari su već imali pristup dosijeima o (...) ratnim zločincima i osobama optuženim za nacističke zločine u Južnoj Americi. Nije moguće unaprijed reći kada će koji dokumenti biti dostupni javnosti (...)“.

Kritičari i dalje krive njemačku državu što čini vrlo malo da razotkrije saradnju i veze sa nacističkim zločincima - ili čak da je potpuno zakazala.

Istoričar Musijal se ne slaže: „Neuspjeh bi značio da je država zaista željela da ih goni. A u slučaju Mengelea, jasno je da takve volje uopšte nije bilo.“ Zato, tvrdi on, država nije zakazala. „Naprotiv – bilo je uspješno. Jer mu je cilj zapravo bio: da ne goni.“

Mengele je živio pod lažnim imenom u Brazilu do svoje smrti 1979. godine. Njegov grob je otkriven 1985. godine.

Ovaj ponovo otkriveni policijski dosije otvara nova pitanja - o saučesništvu Argentine, Brazila i Njemačke i odnosu prema jednom od najsurovijih nacističkih zločinaca.

Pratite nas i putem Vibera