Stručnjaci u Njemačkoj upozoravaju na sve veći broj mladih koji se okreću desnom ekstremizmu, a nedavno je otkrivena neonacistička ćelija u kojoj su bili maloljetnici.
Dojče vele (DW) se pita šta se to događa u njemačkim školama?
Holger Minh, direktor Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA), vrhovne njemačke institucije za borbu protiv kriminala, više je nego jasan. „Preko godinu dana svjedoci smo sve veće radikalizacije mladih u sektoru desnog ekstremizma. Okupljaju se u sve organizovanijim strukturama s ciljem izvođenja krivičnih djela“, kaže Minh u razgovoru za izdanja medijske kuće Funke.
Ta njegova ocjena stiže nakon što je policija prošle nedjelje širom Njemačke razbila jednu neonacističku ćeliju sa „starijim maloljetnicima“ koja je izvršavala i planirala napade na smještajne centre za izbjeglice.
U isto vrijeme, jedan malo manje dramatičan, ali ne manje zabrinjavajući događaj pokazao je da se neonacistički svetonazori ne šire samo opskurnim rubovima društva, već da su zahvatili i građanski sloj, temelj njemačkog društva.
U gradiću Gisenu na zapadu zemlje generacija maturanata jedne gimnazije trebalo je, kao što to tradicija nalaže, da izabere slogan ovogodišnjeg maturskog slavlja. Pod tim sloganom održava se matursko veče, on stoji na transparentima i naljepnicama, a maturanti obično nose i majice na kojima je taj slogan odštampan.
Ono što je uslijedilo, šokiralo je mnoge. U tajnom glasanju preko internet-foruma za najuspješniji slogan pojavili su se sadržaji koji u velikoj mjeri koketiraju sa simbolikom tzv. Trećeg Rajha. Na primjer: „Abi macht frei!“ (u slobodnom prevodu: „Matura oslobađa“). Taj predlog neukusno je poigravanje s natpisom iznad ulaza u mnoge nacističke koncentracione logore: „Arbeit macht frei“ (Rad oslobađa).
Predloga je bilo još: neki su se poigravali sa skraćenicom NSDAP (Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija), neki su se odnosili na paljenja knjiga, što su činili nacisti, a neki su se odnosili na današnjicu i trpali su sve muslimane u isti koš sa teroristima.
Forum je u međuvremenu izbrisan, a policija je pokrenula istragu zbog moguće sumnje da je počinjeno krivično djelo širenja vjerske i nacionalne mržnje.
Nezrela provokacija ili nešto više?
Samo provokacija i ispad nekolicine nezrelih maturanata? Dječačka glupost ili možda ipak konačni dokaz koliko ekstremno desničarska uvjerenja sve više hvataju korijen među mladima? Nacistički slogani kao maturska parola izazvali su u Njemačkoj toliko snažne reakcije, da se oglasila čak i nova ministarka obrazovanja Karin Prien (CDU). Zatražila je da posjete memorijalnim centrima koncentracionih logora postanu obavezne za sve škole u Njemačkoj.
Da li je incident u Gisenu samo vrh ledenog brijega? Ispred logora smrti Aušvic, u kojem su nacisti ubili više od milion ljudi, učenici devetog razreda jedne gimnazije iz saksonskog Gerlica pokazivali su nacistički pozdrav. U Еlsnicu, takođe u Saksoniji, jedna nastavnica u srednjoj školi zatražila je premještaj, jer su joj prijetili ekstremni desničari. U Vizbadenu, u pokrajini Hesen, učenici su aplaudirali tokom emitovanja edukativnog filma o ubistvu miliona Jevreja.
Zbog svega toga Tina Dir uopšte nije bila iznenađena kad je čula za incident u Gisenu. Ona je zamjenica direktora Demokratskog centra Hesen, koji školama, opštinama i udruženjima pomaže u borbi protiv desnog ekstremizma. „Provokacije i ekstremno desničarske izjave, poput te maturske parole, u školama su generalno u porastu, to nam sve češće javljaju“, kaže ona za DW. „To su kukasti krstovi i ekstremno desničarski grafiti, nacistički pozdravi, rasističke ili ekstremno desničarske pjesme koje se pjevaju na školskim ekskurzijama.“
Škole su ogledalo društva
Njemačke pokrajine ne vode statistiku krivičnih djela motiviranih desnim ekstremizmom u školama na jedinstven način koji bi dao jasniju sliku. Ali, anketa koju je sproveo list „Cajt“ među pokrajinskim ministarstvima unutrašnjih poslova pokazala je zabrinjavajuću sliku: prema tim podacima, 2024. godine broj ekstremno desničarskih incidenata porastao je za najmanje 30 odsto u odnosu na prethodnu godinu.
Da li su škole ogledalo društva u kojem takvi stavovi i provokacije postaju sve prihvatljivije? Dir zna i kako se mladi regrutuju. „Mladići se ciljano politički oblikuju kroz borilačke sportove, kako bi se pridobili za ideje o etničkoj pripadnosti i toksične ideale muškosti.“
Na društvenim mrežama upotrebljava se i mizoginija, posebno kod dijelom ekstremno desne stranke AfD. „Ponovno su u porastu omalovažavanje žena i povratak tradicionalnim rodnim ulogama – i jedno i drugo su elementi ekstremne desnice. Samopouzdane žene se omalovažava, kvir-osobe se omalovažavaju. Sve to ide čak i do nasilja i femicida.“
To je posebno velik izazov za nastavni kadar. Prije dvije godine slučaj dvojice nastavnika iz Brandenburga koji su javno progovorili o ekstremno desničarskim incidentima u svojoj školi izazvao je veliku pažnju širom Njemačke. Nakon toga bili su izloženi žestokim napadima i na kraju su, iscrpljeni, napustili školu.
Ali, danas je reakcija nastavnika potrebnija nego ikad, jer bi u suprotnom ekstremno desničarske i rasističke provokacije mogle da postanu društveno prihvaćene, kaže Tina Dir iz Demokratskog centra Hesen.
„Ako se na ekstremno desničarske incidente ne reaguje i ako se počiniocima dozvoljava da djeluju bez posljedica, onda se učenicima time šalje poruka da je to normalno. Ključno je da podržimo one koji se usuđuju da se zauzmu za demokratske vrijednosti i da ekstremizam imenuju kao problem.“
Holokaust sve dalji novim generacijama učenika
Štefan Dil tu temu poznaje veoma dobro i iz sopstvenog iskustva. On je predsjednik Njemačkog udruženja nastavnika, a i direktor je gimnazije u bavarskom Nojzesu. Kad je riječ o ekstremno desničarskim ispadima učenika, on se zalaže se za maksimalnu strogoću: pozvati policiju i podnijeti prijavu. Jer, državni službenici su dužni da djeluju.
„Ne možemo krivična djela da guramo pod tepih i da kažemo da ćemo to da rješavamo ličnim razgovorom i to je to. Čak i ako je počinilac star samo 13 godina, mi o tome moramo da obavijestimo policiju. A kad policija zatim posjeti počinioca i održi mu bukvicu, to ima sasvim drugačiju težinu nego neka disciplinska mjera u školi, koja svakako treba da usjedi“, kaže on za Dojče vele.
Dil podržava prijedlog savezne ministarke obrazovanja Prien da posjete nekom od memorijalnih centara bivših koncentracionih logora postanu obavezne. Devedeset odsto škola ionako to već praktikuje. Međutim, očuvanje sjećanja na Holokaust postaje sve teže i za same obrazovne ustanove, ukazuje predsjednik Njemačkog udruženja nastavnika.
Prema istraživanju Konferencije o jevrejskim zahtjevima, oko 40 odsto ispitanih Nijemaca između 18 do 29 godina nije znalo da je tokom perioda nacizma ubijeno oko šest miliona Jevreja. Svjedoci tog vremena koji posjećuju škole, poput nedavno preminule Margot Fridlender, uskoro više neće biti tu. A vremenska distanca postaje sve veća – učenici žive u sadašnjici, kaže Štefan Dil.
"Еkstremno desničarski incidenti u školama su u porastu, jer više ne postoji neposredna povezanost, ni preko sopstvene porodice. S jedne strane imamo učenike čiji roditelji, djede i bake, nisu imali nikakve veze s Trećim Rajhom, jer nisu ni živeli ovdje. S druge, imamo one čiji su roditelji, bake i djede rođeni tek nakon završetka Drugog svjetskog rata.“
