U inauguracionom govoru u maju 2022. Jun Suk Jeol je obećao da će kao predsjednik Južne Koreje "ponovo izgraditi ovu veliku državu" u onu "koja zaista pripada narodu".
Umjesto toga, njegovo predsjednikovanje je bilo obilježeno rastućom nepopularnošću i političkom disfunkcionalnošću, što je kulminiralo u utorak njegovim proglašenjem ratnog stanja u zemlji, prvi put poslije više od četiri decenije.
Za glavnog tužioca ga je 2019. imenovao tadašnji predsednik Mun Džae In, ali im se odnos pogoršao nakon što je Jun pokrenuo istragu o Munovom ministru pravde.
Kao tužilac, ovaj 63-godišnjak je uspješno pravno gonio bivše predsjednike Park Geun Hje i Lija Mjunga Baku, ali se nije bavio politikom do objavljivanja predsjedničke kandidature 2021.
Na izborima sljedeće godine odnio je pobjedu protiv svog liberalnog rivala Muna sa razlikom od samo 0,73 odsto - što je najmanja prednost u bilo kom južnokorejskom predsjedničkom "takmičenju".
Jun je vrlo brzo naišao na prepreke kada je u parlamentu koji kontroliše opozicija pokušao da "progura" svoje kandidate za kabinet, od kojih su četiri bila primorana da se povuku zbog optužbi za "neprikladnost".
Poteškoće su se nastavile prilikom donošenja zakona. Od januara 2024. usvojeno je samo 29 odsto zakona koje je njegova vlada podnijela parlamentu.
Jun je odgovorio tako što je iskoristio predsjedničko pravo veta da poništi zakone koje je sponzorisala opozicija, stavivši veto na više zakona nego bilo koji od njegovih prethodnika od kraja vojne vladavine 1987.
U odnosima sa javnošću Jun je, piše "Fajnenšel tajms", takođe imao pehova. Najveći je bio kada je pokušao da preseli kancelariju iz takozvane "Plave kuće" u centru Seula u kompleks ministarstva odbrane. Jun se nadao da će tako djelovati kao da je više u kontaktu sa javnošću, ali se suočio sa negodovanjem zbog troškova sprovođenja plana.
Druge svađe su došle oko ključnih oblasti politike, uključujući obrazovanje - Jun je bio primoran da odustane od plana da djeca pođu u školu godinu dana ranije - i zdravstva, a ljekari su ušli u poduži štrajk zbog plata i uslova.
Njegovu nepopularnost su naglasili parlamentarni izbori u aprilu, na kojima je ubjedljivo pobijedila opoziciona Demokratska stranka.
Opozicioni poslanici su od tada tražili istragu o Junu i njegovoj supruzi zbog navodnih neprikladnih odnosa sa vlasnikom agencije za ispitivanje javnog mnjenja. Jun je odbacio optužbe kao neistine.
U inostranstvu, Jun je imao nešto topliji prijem. Obradovao je predsjednika SAD Džozefa Bajdena izvođenjem pjesme "Ameriken paj" iz 1970-ih, bio je prvi južnokorejski predsjednik koji je prisustvovao sastanku NATO-a i pružio je značajnu pomoć Ukrajini, dok je produbljivao vojnu i bezbjednosnu saradnju sa SAD i Japanom.
Ovo je izazvalo kritike opozicije, koja ga je optužila za antagonizaciju Kine, najvažnijeg trgovinskog partnera zemlje.
Za razliku od svog prethodnika Muna, koji je favorizovao dijalog sa Sjevernom Korejom, Jun je zauzeo tvrđi stav prema Pjongjangu, koji je odgovorio sa više raketnih testova tokom njegove vladavine.
Frustriran parlamentarnim otporom, a naročito pokušajima opozicije da opozove članove njegove administracije i odbijanju da usvoji njegov predlog godišnjeg budžeta, Jun je uveo ratno stanje, a demokrate optužio za "zakonodavnu diktaturu".
Nekoliko sati kasnije ukinuo je ratno stanje pod pritiskom poslanika i sada je njegova pozicija neizvjesna usred jedne od najozbiljnijih ustavnih kriza u modernoj istoriji Južne Koreje.
