Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija je u skladu sa praksama mnogih država koje prepoznaju potrebu za dodatnom kontrolom stranog finansiranja nevladinih organizacija, poručuje pravni zastupnik Republike Srpske Lazar Stjepanović.
Primjeri međunarodne prakse uključuju:
1. SAD - FARA zakon (Foreign Agents Registration Act)
2. Rusija - Zakon o "stranim agentima"
3. Mađarska - Zakon o transparentnosti organizacija koje primaju strana sredstva
"Zakon ne krši međunarodne konvencije o ljudskim pravima, jer ne zabranjuje rad organizacija, već uvodi jasne mehanizme kontrole i transparentnosti. Time Republika Srpska slijedi legitimne pravne modele drugih država, prilagođene svojim potrebama i zakonodavnom okviru“, poručuje Stjepanović.
FARA : Strane vlade rutinski preduzimaju napore da utiču na našu unutrašnju i spoljnu politiku, zakonodavne procese, demokratske procedure i javno mnjenje. Ove vlade ponekad ostvaruju taj uticaj angažovanjem lobista, stručnjaka za odnose s javnošću, istaknutih poslovnih ljudi ili bivših zvaničnika američke vlade da rade u njihovo ime. Takve aktivnosti su legalne - pod uslovom da su transparentne.
Prvobitno donesen 1938. godine, Zakon o registraciji stranih agenata (Foreign Agents Registration Act - FARA) pomaže američkom narodu i njihovim izabranim zvaničnicima da razumiju ko zaista stoji iza takvih aktivnosti uticaja. Ovaj zakon zahtijeva da osobe koje rade u ime stranih vlada ili drugih stranih subjekata (uključujući Amerikance) otkriju svoje odnose sa stranim subjektima i pruže informacije o svojim aktivnostima.
Agentima koji ne izvrše registraciju prijeti krivična odgovornost ako je njihov propust namjeran.
Odsjek za FARA u okviru Odjeljenja za nacionalnu bezbjednost Ministarstva pravde SAD upravlja i sprovodi ovaj zakon. Registrovani agenti moraju objelodaniti svoje ugovore sa stranim subjektima, izvještavati o iznosima i izvorima sredstava koja su primili i voditi evidenciju o svim aktivnostima koje su obavljali u ime stranih subjekata. Takođe, agenti moraju označiti sve informativne materijale koje distribuiraju kako bi otkrili svoj odnos sa stranim subjektom i podnijeti kopije tih materijala Odsjeku za FARA.
Zakon definiše strane subjekte kao strane vlade, političke stranke, korporacije, pojedince i nevladine organizacije. Agentima se smatraju oni koji djeluju na zahtjev, pod rukovodstvom, kontrolom ili naređenjem stranog subjekta.
FARA zahtijeva da se agenti stranih subjekata registruju ako se bave političkim aktivnostima ili aktivnostima usmjerenim na uticaj na vladu SAD ili javnost u vezi sa unutrašnjom ili spoljnom politikom, učestvuju u propagandnim naporima, djeluju kao savjetnici za odnose s javnošću, publicitet ili informativne službe, obavljaju prikupljanje ili raspodjelu sredstava, ili lobiraju Kongres ili izvršnu vlast SAD.
Postoje izuzeci za određene agente koji se registruju kod Sekretara Senata i Sekretara Predstavničkog doma prema Zakonu o objelodanjivanju lobiranja (Lobbying Disclosure Act), čime im se omogućava lobiranje zakonodavne ili izvršne vlasti. Međutim, ovaj izuzetak nije dostupan agentima stranih vlada ili stranih političkih partija, niti kada su strana vlada ili strana politička partija glavni korisnici lobiranja. Tajne kampanje stranog uticaja često krše ovu odredbu.
Kako FARA funkcioniše
Strane vlade preduzimaju napore da utiču na politiku i javnost.
FARA doprinosi zaštiti integriteta američke demokratije suzbijanjem tajnog uticaja stranih vlada na naš politički proces.
- Pomoćnik državnog tužioca Džon C. Demers
Kako prepoznati da neko može djelovati kao agent stranog subjekta i biti obavezan da se registruje prema FARA?
Neki od mogućih scenarija:
1. Istaknuti poslovni čovjek zakazuje sastanak o energetskoj politici, ali umjesto toga diskutuje o slici strane zemlje u SAD, ponavljajući izjave lidera te zemlje.
2. Bivši kongresmen govori o tarifama na poljoprivredne proizvode, iako ranije nije bio uključen u ovu oblast. Umjesto toga, fokusira se na zahtjev strane zemlje za oslobađanje istaknutog disidenta, koristeći iste argumente kao i vlasti te zemlje.
3. Lobista dolazi na sastanak sa članovima strane vlade ili političke partije, koji zatim vode razgovor i iznose stavove koji su važni za odnose njihove zemlje sa SAD.
4. Lobista koji je registrovan prema Zakonu o objelodanjivanju lobiranja počinje govoriti o interesima stranih subjekata koji nisu navedeni u njegovim prijavama.
Ako sumnjate da ste došli u kontakt sa neregistrovanim agentom stranog subjekta, obratite se FBI-ju ili Odsjeku za FARA pri Ministarstvu pravde SAD.
